Željko Samardžić: Teško je živjeti od penzije

zeljko samardzic

Pop muzičar i pjevač Željko Samardžić nedavno je postao deda po četvrti put. Naime, njegova kćerka Minja dobila je djevojčicu Anđeliju, zbog čega se pjevač osjeća vrlo ponosnim. Iako se rođenje slavilo cijelu noć, to nije spriječilo Samardžića da ispuni svoje obaveze i pojavi se na snimanju emisiju u grandovom studiju.

Željko pohvalio da je postao deda i kakav odnos ima sa unucima, a osvrnuo se i na svoje penzionerske dane i finansije.

  • Na moju radost i sreću dobio sam četvrto unuče. Moj najstariji unuk Luka je rođen prije 17 godina, drugi je Aleksa koji je godinu dana mlađi od njega, i imam moju dragu Ninu koja je sad dobila sestricu. Raduje me to i svako dragom prijatelju i čovjeku bih poželio da doživi nešto isto tako.
    Kako je Vaša kćerka Minja, da li je porođaj protekao bez problema?
  • Minja je super. U kontaktu smo. Hvala Bogu, sad imamo ove nove telefone pa razmjenjujemo fotografije. Kaže mi ona: “Tata, poznajem bebu po glasu kad plače, najgrlatija je”. Neka je bar nešto na dedu povukla (smijeh). Dobro, i od mame, to je ta naša muzička crta.

Da li su Vam unuke mezimice?

  • Ja prema svima imam podjednak odnos i to novelišem. Recimo, od momenta kad sam saznao da se rodila mala Anđelija, odmah sam zagrlio njenu sestru Ninu. Nisam želio da nijednog trenutka ima osjećaj neke druge prirode, u smislu da bude zapostavljena na bilo koji način. Oni su moj život i sve ih podjednako isto volim.

Za Vaš kažu da ste “pola čovjek-pola osmi mart”. Da li ste razmišljali kako će te obilježiti praznik žena s obzirom na to da ste svake godine tradicionalno održavali beogradski kocert tog datuma?

  • Što se tiče osmomartovskih koncerata, po prvi put radim koncert u Zagrebu, a drugi u zagrebačkoj areni. Ako bude taj koncert, a nadam se da će biti, siguran sam da će biti krcato i da ćebiti doživljen još jedan fascinantan osjećaj koji se sanja u karijeri.

Reklo bi se da cijele godine radite da bi ste leti bili slobodni i uživali na barki u Dobroti gdje imate kuću.

  • To je već moja navilka. Potpisao bih sad da mi bude ljeto do kraja života. Čovjek sam koji najviše voli to godišnje doba.

Kako i čime obradujete suprugu?

  • Kako kada. Spadam u red ljudi koji više vole da daju poklon nego da ga dobiju. Zaista sam sretan kad ugledam ozarena lica, još kad mi pođe za rukom da dobije poklon onakav kakav je željela, za mene je to radost.

Kako su se ranije muškarci udvarali ženama budući da je danas malo džentlmena?

  • Pa ne znam. Nikad nisam bio neki hrabar muškarac, da prelazim i budem direktan. Možda zato što sam vaga u horoskopu i ne volim da upadam u neko razočarenje. U svakom slučaju, uvijek su mi služile pjesma i gitara pa sam na taj način dolazio do ženskih srca.

Kako je biti penzioner?

  • Pa lijepo. Prvog u mjesecu sam ujutru dobio penziju. Penzioner sam godinu dana, tako da mi je okej. Ne žalim se.

Ako zanemarimo Vaš posao od kojeg fino zarađujete, može li se živjeti od jedne penzije i izdržavati porodicu?

  • Pa teško. Ja se divim ljudima koji uspjevaju da sastave kraj s krajem. Znam to jer imam dosta slučajeva i u porodici i familiji. Kad god sam u situaciji ja se trudim da pomognem. Stalo mi je da se moji bližnji ne pate. Mislim da je razočaravajuće i jako teško živjeti sretno bez ikakvih naročitih problema, a okružen nesrećnicima. To je najgora stvar u životu koja može da vam se desi. Svi se nešto nadamo i svi mislimo da će nam biti bolje. Moje kolege i ja smo to najbolje osjetili od trenutka kada se dogodila korona i kada se ne radi kao što se radilo. Na sreću, ja spadam u tu neku stariju generaciju i nekako sam više razmišljao o svojoj budućnosti nego ovi mladi koji se zanesu. Mislio sam o danima starosti.
IZVORNova.rs
Prethodni članakUništavanje Agencije za lijekove BiH traje godinama, slijedi li konačno gašenje?
Sljedeći članakVećina građana u BiH jedva preživljava, političari ignorišu probleme