ZENICA – SESTRE URŠULINKE: Ko ne voli Boga, ne voli ni čovjeka!
Red sestara uršulinki u okviru Katoličke crkve na području BiH postoji samo u Zenici. Njihov samostan od 1967. godine nalazi se u naselju Mokušnice, pri Župi sv. Josipa, nedaleko od centra grada.
Pravo glasa
U samostanu nas je dočekala sestra Gabrijela Hrgić, jedna od tri redovnice koje tu žive. Kako je pojasnila, uršulinke su ženski rimokatolički crkveni red, koji je osnovala Sveta Anđela Meriči 1535. u Breši pod imenom “Družba svete Uršule”, kada žena nije imala pravo glasa.
– U početku su se posvetile odgoju i vjerskom podučavanju djevojaka koje su napustili roditelji te brizi o bolesnima i siromašnima. Potom su djelovanje proširile i na podučavanje svjetovnih predmeta, uz otvaranje internata za žensku djecu – pojašnjava Hrgić.
Ističe da su ponosne na oblik rada koji im je Anđela ostavila u baštinu, odnosno na njenu pedagogiju koja je utemeljena na dubokoj vjeri i ljubavi prema Bogu i čovjeku.
– Ako nema ljubavi prema Bogu, nema ni prema čovjeku. Morate imati neku motivaciju i smisao da možete voljeti čovjeka onakvog kakav jeste – navodi Hrgić.
Upravo vođene time, s djecom i mladima rade kroz vjeronauk, sviranje, pjevanje, različite radionice, a organiziraju i duhovno-rekreativne susrete.
– Ljubav je ona koja daje ljepotu onome što mi radimo i živimo, a te ljubavi nema bez duhovnog – ističe Hrgić.
Sestre uršulinke uvijek su spremne na razgovor sa svima
U danima pred Božić posebnu pažnju posvetile su duhovnoj pripremi, koju smatraju najvažnijom.
– Kroz cijela četiri tjedna, koliko traje došašće, imale smo različite radionice. Izrađivale smo adventske vijence, čestitke, kolače… Svake nedjelje poslije mise imale smo sajam, na kojem smo prodavale ono što smo pripremile – pojašnjava Hrgić.
Od prikupljenog novca osigurale su božićne poklone za siromašne obitelji u njihovoj župi. To je, smatra Hrgić, najljepši oblik pripreme za blagdan.
Otvoriti srca
Povodom najvećeg katoličkog blagdana, sestra Gabrijela uputila je božićnu poruku, ističući da je to blagdan Božije blizine i ljubavi.
– Bog je došao među nas, ljude, uzeo sve naše ljudsko da ga podigne na božansko. Ta blizina je potrebna i među nama. Trebamo se usuditi otvoriti svoja srca, pustiti druge u naš životni prostor, ali i imati hrabrosti zaći u prostor drugoga – zaključila je Hrgić.
Mnogi im dolaze
Na vrata samostana svakodnevno kucaju brojni ljudi. Uršulinke Ana Filipović, Branislava Pavlešin i Gabrijela Hrgić ponekad ne mogu stići otvoriti vrata svima onima koji dođu.
– Naš ulaz je veoma prometan. Ljudi imaju potrebu da dođe. I mladi i stari dolaze da razgovaramo. Posjedujemo i kapelicu, gdje posebno mladi dolaze da se mole – kaže Hrgić.
POVEZANE OBJAVE