Zeničanka Fahreta Bašić-Smriko brutalno ogolila licemjerje društva: „Kad muškarac ubije – tragedija. Kad žena pukne – linč“

Zeničanka Fahreta Bašić-Smriko iskrenom i potresnom tekstu bez zadrške progovara o dvostrukim aršinima društva kada je riječ o ubistvima žena, piše 072info.

Dok se femicidi olako nazivaju „porodičnim tragedijama“ i brzo zaboravljaju, svaka žena koja se usudi preživjeti, pobuniti se ili „puknuti“ postaje meta javnog linča.

Njen tekst ne štedi nikoga – ni sistem, ni društvo, ni kolektivnu šutnju koja ubija jednako kao i nasilje.

U nastavku u cijelosti prenosimo autorski tekst Fahrete Bašić-Smriko koji je podijelila na svom Facebook profilu:

Toliko femicida. Toliko ubijenih žena.
I nema javnih suđenja. Nema razapinjanja. Nema kolektivnog zgražanja koje traje duže od jedne kafe i dva skrola.

Muškarac ubije ženu, kažu porodična tragedija.
Kažu bio fin, nije se prije znalo, puklo mu u glavi.
Pređu preko toga kao preko rupe na cesti, malo usporiš i nastaviš dalje.

Ali kad žena ubije muža, e tad nastupa spektakl.
Javni linč. Moralna egzekucija. Razvlačenje po naslovima, komentarima, kafanama i društvenim mrežama.
Tad su svi sudije. Tada svi znaju zakon, psihologiju, vjeru i “šta je trebala”.

Tad se ne pita šta je preživjela.
Ne pita se koliko je puta zvala pomoć.
Ne pita se koliko je noći zaspala u strahu.
Tad se pita samo jedno: kako je smjela.

Jer ženi se ne prašta ništa.
Ni kad šuti – kriva je.
Ni kad govori – kriva je.
Ni kad trpi – kriva je.
Ni kad pukne – kriva je najviše.

A sistem?
Sistem se pojavi tek kad ima leš. Prije toga je gluh, slijep i spor. Poslije toga je pametan.

Ne opravdavam ubistvo. Ničije.
Ali ne prihvatam pravdu s dvostrukim standardima.
Ne prihvatam društvo koje mušku ruku s nožem zove “tragedijom”, a žensku ruku u očaju “čudovištem”.

Dokle god je tako, femicidi neće stati.
Samo će se brže zaboravljati.
A žene će učiti da u ovom društvu imaju samo dvije uloge:
da trpe tiho
ili da budu razapete glasno.

I to nije pravda.
To je licemjerje.

Fahreta Bašić-Smriko