Zeničanka restaurira namještaj star i više od stotinu godina

U fazi uređenja vlastitog stana uvidjela sam da se od starih komada namještaja mogu dobiti izuzetno zanimljivi primjerci i odlučila sam se vratiti svojoj uspavanoj kreativnoj strani, vrijeme sam posvetila učenju, radu, istraživanju o tome kako od starog namještaja dobiti lijepe i funkcionalne komade, kaže za “Nezavisne” Zeničanka Lejla Selimović, pravnica koja se otisnula u svijet reparacije, restauracije i redizajna starog namještaja.

Kako pojašnjava ova samouka restauratorka, shvatila je da se ogroman potencijal krije u komadima koje većina ljudi smatra otpadom i želi da ga se riješi, te da je tu vidjela svoju šansu.

“Po zanimanju sam diplomirana pravnica, ali sam se tim poslom bavila kratko jer me, iskreno, pravo nikad nije toliko zanimalo s obzirom na to da sam po prirodi više kreativan tip. Nakon što sam stekla određena iskustva, znanja i vještine otvorila sam obrt, malu radionicu pod nazivom ‘Wood Surgery’ u Zenici i posvetila se ovom lijepom i zanimljivom poslu”, pojašnjava Lejla.

Ponosno kazuje da su iz radionice do sada izašle hiljade restauriranih i repariranih komada, koji krase domove širom regije, a primarna djelatnost radionice je usluga restauracije i reparacije starih komada koje klijenti donose u radionicu, pri čemu se Lejla apsolutno vodi njihovim željama.

“Klijenti sami biraju boje drveta, materijale, kombinacije, predlažu manje intervencije, sve s ciljem da realizujem koliko god stari komad dozvoljava, sve ono što su zamislili. Kada klijenti donose svoje komade, često iza njih stoji neka priča, komad ih veže za neku osobu, uspomenu ili prostor i žele ga sačuvati po svaku cijenu”, naglašava Lejla. 

Mlada Zeničanka i sama nabavlja stare komade namještaja i nudi ih potencijalnim kupcima uz uslugu reparacije, a da li je neki komad vrijedan rada odlučuje na osnovu dizajna jer je to ono što je na prvu privuče.

“Komadi dizajnirani sedamdesetih i osamdesetih godina su naročito inspirativni, ali radila sam i komade koji su bili stari više od stotinu godina (kredenci, sehare). Bitno je da je drvena konstrukcija zdrava i dobro dizajnirana, a sve ostalo je moguće popraviti i uljepšati”, naglašava ova dama spretnih ruku.

Kaže da je posao kojim se bavi dinamičan te da joj se nekad čini da radni dan nikad ne prestaje, a njena radionica nalazi se odmah uz stan u kojem živi, tako da je sve usko povezano.

“Dan počinje odgovaranjem na poruke i dogovaranjem narudžbi u stanu, a onda oblačim radno odijelo i silazim u radionicu. Dakle, pored organizacije nabavke komada, materijala, dogovaranja narudžbi, osmišljavanja novog dizajna, radim i poslove šmirglanja, sitnijih popravki, bojenja, patiniranja, oslikavanja. Dio koji se tiče tapaciranja prepuštam saradniku koji to uradi na profesionalan način”, pojašnjava Lejla.

Priča da je posao fotografisanja, plasmana na tržištu, reklamiranja, finansija, organizacije transporta do kupca takođe njen dio posla, te dodaje da je sve to zapravo cijeli sistem koji se mora organizovati da od jednog komada koji je neko namjeravao baciti napravi priča da on, na primjer, završi u enterijeru nekog apartmana na moru.  

“Svaki komad namještaja je priča za sebe i svaki inspiriše na svoj način – od dizajna koji često određuje način na koji ću uraditi komad do mjesta u koji ga planiram smjestiti”, smatra Lejla.

Na pitanje kako pronalazi stare komade od kojih kasnije pravi prava mala remek-djela, restauratorka pojašnjava da je nevjerovatan potencijal u komadima namještaja koje većina ljudi smatra otpadom.

“Do velikog broja komada došla sam upravo kada su ga ljudi odlučili izbaciti iz kuće. To su komadi koji sakupljaju prašinu u podrumima i garažama, na tavanima, u vikendicama… Kupujem ih po simboličnim cijenama, često mi ih ljudi i poklone, obilazim buvljake, tražim na internetu, ako neka firma radi licitaciju starog namještaja (što je jako rijetko, jer su procedure besmislene) i tu ću se pojaviti. Stari komadi u kojima se krije ogroman potencijal su zapravo svuda oko nas, samo treba posmatrati”, kaže Lejla.

Kada je u pitanju vrijeme potrebno za restauraciju jednog komada namještaja, te faktori koji utiču na samu dužinu procesa rada, objašnjava Lejla da vrijeme utrošeno na restauraciju zavisi od stanja u kojem se komad nalazi, koliko slojeva stare boje ima na njemu, veličine komada, dizajna, da li treba neki dio zamijeniti, napraviti iznova, tapacirati, pa do toga kako klijent želi da komad izgleda, da li komad treba oslikati, patinirati…

“Jednu drvenu stolicu mogu završiti za dva dana, a za dotrajali kredenac će trebati oko mjesec dana”, priča Lejla i dodaje da se posao kojim se bavi ne može raditi bez ljubavi i posvećenosti.

Kako kazuje, pored osjećaja da ste sami sebi osmislili posao i realizovali ga, divan je osjećaj kada ljudi prepoznaju sve što radite, cijene vaš trud i poklanjaju vam povjerenje.

“Također, osjećaj kad vidite rezultat svog rada i znate da ste nekome sačuvali uspomenu, uljepšali prostor, spasili komad koji su planirali istopiti sa starim željezom. Ovaj posao hrani moju dušu i uljepšava prostore i živote drugih ljudi”, ponosna je Lejla.

Na pitanje kakva su njena iskustva sa pokretanjem posla u BiH s obzirom na to da su mnogi zbog birokratije odustajali negdje na pola puta ili već na samom početku, kaže da je preduzetništvo bilo veoma hrabra odluka, posebno u ambijentu kakav je u BiH – nesiguran i obeshrabrujući.

“I pored truda koji uložite u posao, radnog vremena koje gotovo da i ne postoji, birokratije i bespotrebne procedure dodatno otežavaju. Ja sam tako morala uraditi prekvalifikaciju za zanat jer obrt u BiH ne možete otvoriti bez odgovarajuće stručne škole. Nedavno je u našoj zemlji nažalost pao zakon o obrtu, koji je isključivao ovaj uslov i predviđao mnogo drugih olakšica”, naglašava Lejla.

Finansije za pokretanje posla nije imala, kao ni prostor za rad, ni opremu, a sve potrebno kupovala je postepeno – kako je šta zarađivala, tako je investirala, odnosno krenula je od nule.

Za kraj razgovora Lejlu smo pitali kakvi su joj planovi za budućnost, a ona pojašnjava da je o planovima zaista nezahvalno govoriti, posebno zbog trenutne situacije sa virusom korona, koja nažalost predviđa krah malih biznisa. “Bila bih sretna kada bi narudžbe nastavile pristizati, kako bih mogla nastaviti raditi”, zaključuje Lejla.

Nezavisne novine