Znate li gdje se u Evropi ne plaća gradski prijevoz?


Malo gdje u Evropi je gradski prijevoz besplatan, a veliko je pitanje dovodi li to do manje upotrebe automobila. To ovih dana jako zanima njemačke vlasti koje su počele svojevrsni eksperiment.

Javni prijevoz umjesto privatnih automobila – mnogi stručnjaci i političari godinama zagovaraju takvu (r)evoluciju kako bi se zaštitio okoliš i usporile klimatske promjene. Ali, tek je ruska agresija na Ukrajinu s popratnom eksplozijom cijena energenata isporučila dodatni argument – gorivo nije baš zajamčeno, a kad ga ima, može biti i papreno skupo, piše Deutsche Welle.

Njemačke vlasti zato za juni, juli i avgust iz državne blagajne subvencioniraju jeftini gradski i međugradski prijevoz. Za samo devet eura mjesečno, svako može koristiti gradski prijevoz i regionalne vlakove u cijeloj zemlji. Ideja je da se građanima uštedi koji euro, ali i da se motivira da i ubuduće preferiraju javni prijevoz.

Kakve su šanse da eksperiment bude uspješan? U nekim europskim zemljama već su otišli dalje, pa bi njihovi primjeri mogli dati odgovor:

Luksemburg

– Luksemburg je prva zemlja svijeta koja je mobilnost učinila besplatnom – piše na web-stranici vlade Velikog vojvodstva. Od marta 2020. tamo se ne plaćaju više karte za gradski prijevoz, vožnja je besplatna i za došljake i turiste. Nije čudo, jer Luksemburg (s 45%) drži svjetski rekord po udjelu radne snage koja živi preko granice, mahom u Njemačkoj i Francuskoj.

Tamošnji ministar prometa Fransois Bauš (Francois Bausch) kaže da njegova zemlja treba biti „laboratorij mobilnosti“ i hvali besplatni prijevoz kao važnu socijalnu mjeru. Inače, u posljednja dva desetljeća je broj stanovnika Luksemburga povećan za 40 posto.

Ipak, od uvođenja besplatnog prijevoza nema pouzdanih statistika Ministarstva prometa, jer su pandemija i lockdown ionako poremetili promet.

Malta

Druga mala evropska država koja će uvesti javni prijevoz 100% plaćen iz budžeta trebala bi biti Malta, gdje je ta mjera najavljena za 1. oktobar ove godine.

To nije odlučeno zbog manjka goriva niti rata u Ukrajini, već je uplanirano u budžet već prošle godine. Cilj je da se smanji ovisnost građana o automobilima, kaže nam Bertrand Borg, novinar lista Times of Malta.

Ne zna se još koliko će točno Maltu koštati taj potez, ali se zna se da će građani morati podnijeti zahtjev za posebnu kartu, te se tek onda mogu besplatno voziti. Isto mogu napraviti i turisti – ali to trebaju uraditi prije nego što doputuju na otok, piše DW.

Belgija, Estonija, Francuska

Gradić Haselt na zapadu Belgije prilično je poznat među stručnjacima za promet širom svijeta, jer je još 1997. uveo besplatan javni prijevoz. Doduše, to je trajalo do 2013. a onda su gradski oci zaključili da gradski budžet na dugi rok to ne može podnijeti.

Baš te 2013. godine su u isti pothvat krenuli u estonskom glavnom gradu Talinu. Jedan od razloga bio je što mnogi građani, osiromašeni tijekom financijske krize, nisu si više mogli priuštiti karte. Ipak, kako bi mogli “pokriti” te troškove, u Talinnu su morali uvesti dodatne poreze.

No, kako nam kaže estonska novinarka Evelyn Kaldoja, besplatan prijevoz je sporna tema u toj zemlji. „Ljudi se žale da ima premalo linija”, navodi ona i dodaje: „Usprkos besplatnom gradskom prijevozu, ljudi koji su ranije vozili auto – i dalje voze auto.”

Gradski prijevoz je besplatan i izvan Talina, tj. u najvećem broju gradova i općina Estonije.

U priobalnom gradu Dunkerqueu, na krajnjem sjeveru Francuske, slične mjere su navodno dovele do smanjenja broja automobila.

Gratis prijevoz je počeo 2018. a nekoliko mjeseci kasnije su građani ispitivani za potrebe jedne studije. 50% ih je reklo da češće koristi autobus nego prije, oko pet posto ih je čak tvrdilo da je prodalo automobil ili odustalo od kupovine auta.

Tokom prethodna dva ljeta danske vlasti su – iz pragmatičnih, ekonomskih razloga – uvele besplatne trajekte i brodove do danskih otoka. Jer, valjalo je na sve načine podržati turizam koji je kolabirao tijekom pandemije. Besplatno su se mogli voziti svi oni bez auta – tko je na trajekt htio sa svojim autom, morao je za to i platiti.

Danas više nema gratis vožnje, premda je Danska zadržala znatno niže cijene karata za javni prijevoz, piše Deutsche Welle.