LJEVICA U RASULU: Svi love isto biračko tijelo

Čvrste, pouzdane i ukomponirane ljevice na prepoznatljivom jedinstvu principa u BiH odavno nema.

Mogla bi se identična teza primijeniti i na političku desnicu pa i opcije koje barem fiktivno gravitiraju nekoj vrsti političkoga, i lijevoga i desnoga centra. U politički raspamećenoj BiH jedinstvo interesa davno je zgazilo jedinstvo principa. Glad za vlašću i ovladavanjem preostalih neopljačkanih resursa međusobno povezuju neprirodne opcije, nebitno jesu li se one u svojim temeljnim odrednicama proklamirale kao stranke ljevice ili pak desnice koja je na našoj političkoj pozornici oličena u pokrete, a onda s vremenom u nacionalne stranke.

I dok bi se za SDA, HDZ pa i SDS moglo kazati da više od dva desetljeća ipak nekako u sudbonosnim fazama jedna drugu iz nužde prigrle kad na njih eventualno nasrne neka stranke lijeve orijentacije, ljevica u BiH je u totalnom rasulu.

Ona je raskomadana, izbezumljena i posve je zastranila i od radnika i od socijale, a iznad svega – od ideologije. 

Istina, Fahrudin Radončić, utemeljitelj i predsjednik Saveza za bolju budućnost, često će kazati kako je njegov SBB iskreni promotor, osobito bošnjačkih nacionalnih interesa, ali objektivno i on želi očerupati biračko tijelo Zlatka Lagumdžije, a ne samo SDA, koliko god je to moguće. Zanimljivo je kako su u toj bjesomučnoj borbi i jednoj i drugoj zaraćenoj strani glavni aduti Milorad Dodik i Dragan Čović.

Tako su iz SDP-a priopćili kako je “Čović potvrdio i ono što mi iz SDP-a odavno tvrdimo, a to je da odmah nakon izbora slijede ustavne promjene. Međutim, on je otišao korak dalje poručivši da je njegov cilj treći entitet koji opisuje kao “diskontinuitet teritorija” te da je sve što radi u funkciji tog projekta, uključujući i tajni sastanak s Komšićem i Radončićem. To da je glas za DF i SBB i njihove kandidate za Predsjedništvo BiH praktično glas za HDZ i Dragana Čovića, savršeno je jasno svima i ne zahtijeva dodatno objašnjenje”, zagrmili su iz Lagumdžijine stranke.

Dodik i Čović trljaju ruke

Idu i dalje i još konkretnije pa upozoravaju kako Željko Komšić i Fahrudin Radončić duguju javnosti objašnjenje kako to misle ”relaksirati bošnjačko-hrvatske odnose” i kakav su to “diskontinuitet teritorija” dogovorili s Čovićem i napokon kako te karte izgledaju.

Sporadično i usputno je okrznut i SDA pa je zatraženo od Bakira Izetbegovića da konačno javno prizna što su se dogovorili u vezi s Mostarom s HDZ-om ili da, također javno, odbace navode predsjednika HDZ-a da taj dogovor postoji i da će se implementirati nakon izbora. Izrigani otrov iz središnjice SDP-a odmah su na nož dočekali u Radončićevom SBB-u: “Očigledno da je SDP pogodila točna dijagnoza jednog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, koji je rekao da glas za Bakira Izetbegovića predstavlja glas za Zlatka Lagumdžiju, kao možebitnoga budućega predsjedatelja Vijeća ministara BiH. U svom reagiranju, SDP u antibosanske snage stavlja Radončića, Komšića i cijelu SDA, ali – što je možda indikativno, uopće ne spominje glavnog i vrlo transparentnog rušitelja BiH Milorada Dodika. Zbog toga SBB smatra da je SDP taj koji se treba pravdati zašto je ”zaboravio” separatizam Milorada Dodika i zašto to uporno mjesecima čini”, podsjećaju glasače iz Radončićevoga SBB.

U nastavku poluprimitivne trakavice Željko Komšić “strahuje” da će trojica rođaka preuzeti zemlju, te da se SDP vratio “rasističkoj politici”. I dok se tri stranke, koje bi po mnogo čemu trebale biti na istoj oporbenoj matrici, SDP na jednoj i SBB i DF na drugoj sve smrtonosnije razračunavaju oko istoga biračkoga plijena, glavne mecene i političke kolovođe u zemlji Bakir Izetbegović, Dragan Čović, pa posredno i Milorad Dodik zadovoljno trljaju ruke u grotlu oveizborne trakavice.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE