Na sceni je donošenje zakona koji će razgraditi Sud BiH!

Nacrt zakona o sudu BiH, za kojeg se tvrdi da je jedan od prioriteta za otvaranje pregovora BiH sa EU, dva puta je u dva mjeseca, u februaru i martu, povučen s dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH.

Budući da su tokom protekle godine predstavnici nevladinog sektora kritikovali aktuelnu državnu vlast odnosno Ministarstvo pravde BiH na čelu s ministrom Davorom Bunozom da ga skriva od javnosti, navedena informacija o njegovom povlačenju sa sjednica Vijeća ministara BiH dodatno govori o kontroverzi oko sačinjavanja pomenutog akta.

Osnovno pitanje

Hilmo Vučinić, sudija i predsjednik Apelacionog odjeljenja Suda BiH i Nedim Muminović, pravni savjetnik Apelacionog odjeljenja Suda BiH, sačinili su osvrt na navedeno zakonsko rješenje u kojem su mnogo toga problematizirali.

Osnovno pitanje koje postavljaju glasi: Jačanje vladavine prava ili forsiranje lošijih rješenja na štetu postojećih, te razgradnja Suda Bosne i Hercegovine?

S tim vezi navode kako je indikativno i da je Sud BiH do sada više neformalno, nego formalno bio uključen u proces izrade nacrta ovog zakona, iako je Sud BiH najpozvaniji da aktivno u tome učestvuje, jer sudije ovog suda primjenjuju navedeni zakon u praksi.

Podsjećaju da je Ministarstvo pravde BiH u proteklim godinama, još tokom trajanja Struktuiranog dijaloga, sačinilo Nacrt Zakona o sudovima BiH kojim se zapravo nastojala izvršiti revizija krivične nadležnosti Suda BiH, te uspostavljanje Apelacionog/Višeg suda Bosne i Hercegovine. Kako navode, iako se govorilo o preciziranju ove nadležnosti, predloženi nacrt je zapravo nastojao suziti postojeću nadležnost Suda BiH.

-Bitno je naglasiti, iako su međunarodne institucije davale preporuku za osnovanje zasebnog žalbenog suda, te preciziranje nadležnosti, nikada se ta pitanja nisu nametala kao obaveze, niti je to pitanje bilo uslov na putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji – naglasili su ovi pravni eksperti u svom osvrtu.

14 prioriteta EU

U svojoj analizi su podsjetili na 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisiji, pa se tako, prema prioritetu 4, od BiH traži sljedeće: “Kako bi se garantovala pravna sigurnost, neophodna je uspostava pravosudnog tijela kojem bi bilo povjereno da osigura dosljedno tumačenje prava u cijeloj Bosni i Hercegovini tj. treba uspostaviti pravosudno tijelo koje će osigurati dosljedno tumačenje zakona i ujednačavanje sudske prakse”.

-Kada se pažljivo analiziraju ovi prioriteti može se jasno zaključiti da se uopće ne spominje obaveza formiranja Apelacionog/Višeg suda, niti se dovode u pitanje trenutne nadležnosti Suda BiH Međutim, predloženi nacrt(i) zakona fokusirani su na potpuno druga pitanja, pa se postavlja pitanje da li su na taj način uopće ispunjavaju postavljeni zadaci iz spomenutog prioriteta. Prije svega, javnost i stručna zajednica ostali su uskraćeni da znaju koliko verzija i o kojoj verziji nacrta zakona se uopšte raspravlja među političkim elitama – navodi se u osvrtu.

Kako ističu, prema dostupnim informacijama, razgovaralo se o najmanje dvije verzije tj. o Nacrtu zakona o sudovima BiH i Nacrtu zakona o Sudu BiH, “ali se niti jedan suštinski ne odnosi na pitanja kojima bi trebalo da se osigura usklađenost i dosljednost sudske prakse”.

-Umjesto toga, kao tri najvažnija pitanja u ovim nacrtima javljaju se: sam naziv zakona, te sjedište i nadležnosti Suda BiH. Već iz naziva ovog drugog nacrta, može se zaključiti da se time ne nastoji formirati pravosudna institucija kojom bi se izvršila reforma žalbenog sistema u pravosuđu na nivou BiH. Postavlja se opravdano pitanje, šta se zapravo postiže ovakvim nazivom nacrta zakona? Niti se ispunjava postavljeni prioritet Evropske unije, a ne ispunjavaju se ni preporuke o osnivanju zasebnog žalbenog tijela.

Formira se Apelaciono vijeće koje već postoji prema važećem zakonu o Sudu BiH (koje se zove Apelaciono odjeljenje) i isto se izmješta na drugu lokaciju. Dakle, već u samom nazivu i uvodu zakona, proizilazi kontradiktornost jer se ne govori o dvije sudske institucije. S druge strane Apelacionom vijeću daju se određene odlike karakteristične za zasebnu instituciju (predsjednik, budžet, unutrušnja struktura itd), tako da je suštinski nejasan sam status ove drugostepene institucije – ističe se u analizi.

Nadležnost – kritično pitanje

Pitanje koje je najviše sporno je nadležnost. U osvrtu se napominje da trenutno važeće rješenje pruža širok okvir za zasnivanje nadležnosti Suda BiH za skoro sva krivična djela iz entitetskih krivičnih zakona i Brčko distrikta počinjena na području čitave BiH ukoliko bi ta djela bila protiv interesa Bosne i Hercegovine. Slijedom toga ističu da iako postoji potreba da se ova odredba iz postojećeg zakona preciznije odredi, ona ipak daje bolji okvir za krivičnopravnu zaštitu interesa BiH u odnosu na predložena rješenja.

-Naime, predložena rješenja (izuzev krivičnih djela propisanih Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine i drugih zakona BiH) propisuju nadležnost Suda BiH samo za određeni krug krivičnih djela iz entitetskih kričnih zakona, iz čega proizilazi da se na taj način značajno sužavaju nadležnosti iz trenutno važećeg zakona, tj ograničavaju se samo na pojedine oblasti. Kada su u pitanju oblasti, radi se prijedlogu koji se zasniva na pravnoj stečevini Evropske unije-iz člana 83. Ugovora o funkcionisanju EU, koji zapravo odražava međugraničnu saradnju u borbi protiv kriminaliteta.

Međutim, ako se ima u vidu da je predloženo rješenje vrlo neprecizno u pogledu ovih djela, sporno je da li se nadležnost Suda BiH može zasnovati samo ukoliko je djelo počinjeno na području dva entiteta i Brčko distrikta, odnosno entiteta i Brčko distrikta, a ne ako je počinjeno i na području jednog entiteta. Ovdje se postavlja pitanje, da li se nešto što odražava stečevinu Evropske unije kroz međudržavnu saradnju, kroz predložene nacrte zakona, u Bosnu i Hercegovinu uvodi kao međuentitetska saradnja. Trenutno važeći zakon ne postavlja takva ograničenja prilikom zasnivanja nadležnosti bez obzira na kojem području je počinjeno krivično djelo – navodi se u analizi.

Šta je sve zanemareno

Kako dalje ističu, ono što je zanemareno nacrtima zakona jeste da je EU dodatno posebnim članom propisala odredbe koje se tiču krivičnih djela koja pogađaju finansijske interese Unije, što znači da se nije ograničila na krivična djela iz člana 83. Ugovora o funkiconisanju EU.

Ovo posebno kada se ima u vidu da se navedenim nacrtima predviđa i nadležnost Suda BiH za taksativno nabrojane krivičnopravne oblasti iz člana 83. Ugovora o funkcionisanju EU ako je njihovim izvršenjem nastala šteta velikih razmjera za državu BiH.

-Dakle, ovi nacrti potpuno zanemaruju da šteta velikih razmjera za BiH može nastati i izvršenjem drugih krivičnih djela, a ne samo iz odabranih oblasti. Također, ovo pitanje štete velikih razmjera je uopšteno postavljeno, što također može predstavljati problem u praksi prilikom zasnovanja nadležnosti Suda BiH. Prema tome, prilikom izrade nacrta zakona zanemarilo se da se ovim članom treba regulisati zasnivanja nadležnost Suda BiH za sva krivična djela iz entitetskih krivičnih zakona i Krivičnog zakona Brčko distrikta koja bi ugrozila državu kao zaštitni objekat.

Također, “u odredbi koja se odnosi na nadležnosti spominje se i određena terminologija koju ne poznaje naš krivični zakon (kriminalne grupe), a što može dovesti također do problema prilikom zasnivanja nadležnosti”. Dakle, pored prethodno navedenih spornih pitanja, javlja se i problem neusklađenosti predloženih nacrta sa Krivičnim zakonom BiH, zaključuju pravni eksperti.

-Sporno je i to što prema predloženim rješenjima, predsjednik Suda, odnosno predsjednik Apelacionog vijeća izvještavaju Parlamentarnu skupštinu BiH o izvršavanju budžeta, a što može dovesti do miješanja zakonodavne vlasti u sudsku. Isto tako, pojedine odredbe o kontinuitetu Suda BiH nisu najpreciznije, što može dovesti do problema u pogledu funkcionisanja i kadrovskih popunjavanja, pa time i početka rada i rješavanja drugostepenih predmeta Apelacionog suda/vijeća. – ističe se u osvrtu.

Rasprava o sjedištu

Drugo pitanje o kojem se i najviše raspravlja jeste sjedište. Prema dostupnim informacijama govorilo se o više prijedloga: Mostar, Banja Luka, Istočno Sarajevo, pa čak i Doboj. Ovi pravni eksperti zaključuju:
“Čisto tehničko pitanje, pretvorilo se u političko pitanje, međutim, prilikom ove diskusije o sjedištu niko nije vodio računa o objektivnim okolnostima, a posebno o troškovima po budžet”.

-Tako se u potpunosti ignorišu trenutni kapaciteti kompleksa pravosudnih institucija (gdje se nalazi Sud BiH, Tužilaštvo BiH, VSTV i Sudska policija), koji ima sasvim dovoljno prostornih kapaciteta za smještaj Apelacionog suda jer bi se prostorije gdje se sada nalazi Apelaciono odjeljenje mogle jednostavno pretvoriti u prostor novog suda. Nedavnom izgradnjom nove zgrade Tužilaštva BiH oslobođene su dodatne prostorije unutar Suda BiH. Korištenjem ovih prostorija bilo bi najekonomičnije rješenje, jer pored toga što se ne bi morale graditi nove prostorije, novi sud bi mogao koristiti pojedinu infrastrukturu sa prvostepenim sudom. Dakle, sjedište apelacionog suda u drugom mjestu izvan Sarajeva samo bi značilo gradnju potpuno nove infrastrukture, dodatno gomilanje administrativnog aparata i stvaranje većih troškova – navodi se u osvrtu Vučinića i Muminovića.

Fokus.ba