Budžeti udvostručeni – građani siromašniji

Svjedočimo dramatičnom rastu javnih budžeta u posljednjih deset godina. To građanima Bosne i Hercegovine nije donijelo bolje zdravstvo, školstvo, puteve ili životni standard.

Vlast budžete i dalje dominantno troši na sve skuplju administraciju i luksuzne limuzine, umjesto na razvoj i investicije. Zbog jednostavnosti računice uzet ćemo za primjer samo budžete državnog nivoa, dva entiteta, te najbogatijeg Kantona Sarajevo.

Zanemarit ćemo ostale, jer princip je isti. Građanini su 2017. godine za ove četiri javne kase izdvojili 7,7 milijardi KM.

Ove godine 17,4 milijardi KM, ili gotovo 2,3 puta više. Građani sve više izdvajaju za organizovanje javnih usluga i radova.

Nameti su sve veći, inspekcije sve oštrije, a fiskalizacija je stigla i do kućnih pragova. Rastom budžeta se vlasti nerijetko pohvale.

Rast je impresivan čak i kada oduzmemo inflaciju od 38 posto, odnosno gubitak vrijednosti novca. Međutim, finansijski udar na građane u posljednjoj deceniji je mnogo veći od 38 posto inflacije, zbog rasta cijena namirnica.

Prije deset godina je građanin BiH s prosječnom platom od 840 KM mogao kupiti 838 vekni hljeba. Danas su to 752 vekne za jednu prosječnu platu 1.580 KM.

Životne namirnice su u ovom periodu poskupjele za 60 do 100 posto, dok su energija i ogrjev poskupjeli od 50 do 80 posto. I dok je rast cijena značajno osiromašio građane, napunio je budžete, upozoravaju ekonomisti.

Poskupljenje životnih namirnica je direktno izvlačenje novca iz džepova građana i trpanje tog novca u javnu kasu. Rastom cijena raste i iznos ubranog poreza na dodatnu vrijednost PDV.

Kada hljeb poskupi sa 1 KM na 2 KM, država ne uradi ništa, a ubere duplo više novca od poreza. Tako građani gube kupovnu moć rastom cijena, dok budžeti istovremeno rastu do historijskih rekorda.

Državna kasa je tako najviše profitirala od rasta cijena, koji je osiromašio građane uprkos rastu plata. Neohodno je jačati poljoprivredu i druge privredne grane, ako se želimo izliječiti od opasne ovisnosti o uvoznoj hrani, piću i drugim proizvodima.

Tako bismo mogli lakše kontrolisati cijene i postati stabilnije i bogatije društvo. Umjesto toga, vlasti se hvale rastom budžeta.

Po onoj narodnoj, budala se ponosi stvarima kojih se pametan stidi. Svjedočimo dramatičnom rastu javnih budžeta u posljednjih deset godina.

To građanima Bosne i Hercegovine nije donijelo bolje zdravstvo, školstvo, puteve ili životni standard. Vlast budžete i dalje dominantno troši na sve skuplju administraciju i luksuzne limuzine, umjesto na razvoj i investicije.

Zbog jednostavnosti računice uzet ćemo za primjer samo budžete državnog nivoa, dva entiteta, te najbogatijeg Kantona Sarajevo. Zanemarit ćemo ostale, jer princip je isti.

Građanini su 2017. godine za ove četiri javne kase izdvojili 7,7 milijardi KM. Ove godine 17,4 milijardi KM, ili gotovo 2,3 puta više.

Građani sve više izdvajaju za organizovanje javnih usluga i radova. Nameti su sve veći, inspekcije sve oštrije, a fiskalizacija je stigla i do kućnih pragova.

Rastom budžeta se vlasti nerijetko pohvale. Rast je impresivan čak i kada oduzmemo inflaciju od 38 posto, odnosno gubitak vrijednosti novca.

Međutim, finansijski udar na građane u posljednjoj deceniji je mnogo veći od 38 posto inflacije, zbog rasta cijena namirnica. Prije deset godina je građanin BiH s prosječnom platom od 840 KM mogao kupiti 838 vekni hljeba.

Danas su to 752 vekne za jednu prosječnu platu 1.580 KM. Životne namirnice su u ovom periodu poskupjele za 60 do 100 posto, dok su energija i ogrjev poskupjeli od 50 do 80 posto.

I dok je rast cijena značajno osiromašio građane, napunio je budžete, upozoravaju ekonomisti. Poskupljenje životnih namirnica je direktno izvlačenje novca iz džepova građana i trpanje tog novca u javnu kasu.

Rastom cijena raste i iznos ubranog poreza na dodatnu vrijednost PDV. Kada hljeb poskupi sa 1 KM na 2 KM, država ne uradi ništa, a ubere duplo više novca od poreza.

Tako građani gube kupovnu moć rastom cijena, dok budžeti istovremeno rastu do historijskih rekorda. Državna kasa je tako najviše profitirala od rasta cijena, koji je osiromašio građane uprkos rastu plata.

Neohodno je jačati poljoprivredu i druge privredne grane, ako se želimo izliječiti od opasne ovisnosti o uvoznoj hrani, piću i drugim proizvodima. Tako bismo mogli lakše kontrolisati cijene i postati stabilnije i bogatije društvo.

Umjesto toga, vlasti se hvale rastom budžeta. Po onoj narodnoj, budala se ponosi stvarima kojih se pametan stidi.