Hladan tuš iz EU: Brisel neće podržati američke gasne planove u BiH

Evropska unija će, po svemu sudeći, hladno primiti interes američkih investitora u energetski sektor u BiH.

Naime, barem prema odgovorima koje su dobili Nezavisne novine iz Delegacije EU u Sarajevu, EU neće podržati energetska rješenja koja se ne temelje na obnovljivim izvorima energije, u skladu s energetskim politikama EU-a.

Američki investitori, među kojima je i Bechtel, žele graditi Južnu interkonekciju, plinovod koji bi ukapljeni plin s terminala na Krku trebao dovesti do Bosne i Hercegovine. Trenutačno se razgovara o dodjeli koncesije. U prvoj fazi planirano je pokrivanje plinskom mrežom u Federaciji, a nakon toga i u Republici Srpskoj. Također se spominje mogućnost izgradnje plinskih elektrana. EU, međutim, ne dijeli ove planove i inzistira na svojoj viziji energetske budućnosti Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana.

– Energetska politika EU-a temelji se na prelasku na čistu energiju i ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Osim što je važan element procesa pristupanja EU-u, za Bosnu i Hercegovinu ovo također predstavlja značajnu priliku za modernizaciju energetskog sektora, privlačenje investicija i unapređenje dugoročne energetske sigurnosti –  naglasili su u odgovoru Nezavisnima novinama.

Fokus na obnovljivim izvorima energije

Na pitanje bi li, eventualno, EU bila spremna financirati ili sudjelovati u financiranju američkih plinskih projekata, odgovorili su kako se EU fokusira na podršku prelasku na obnovljive izvore energije.

– EU pruža značajnu financijsku pomoć za podršku prelasku na obnovljive izvore energije, bolju energetsku učinkovitost i poboljšanu digitalizaciju, uključujući i Reformsku agendu Bosne i Hercegovine u okviru Plana rasta. U zamjenu za napredak u ostvarivanju reformskih koraka, uključujući i energetsku tranziciju, Bosna i Hercegovina bi mogla dobiti do 976,5 milijuna eura. Financijska podrška EU-a ne obuhvaća projekte koji bi povećali dugoročnu ovisnost o fosilnim gorivima ili bili u suprotnosti s klimatskim ciljevima – objasnili su.

Pojasnili su kako postoji još jedan važan razlog za odustajanje od izgradnje infrastrukture za fosilna goriva.

– Važnost prelaska na čistu energiju ogleda se i u Mehanizmu EU-a za prilagođavanje ugljika na granicama (CBAM). Kako se CBAM bude postupno uvodio, proizvodnja s visokim udjelom ugljika suočit će se s dodatnim troškovima prilikom izvoza u EU. Kako bi privreda Bosne i Hercegovine ostala konkurentna, zemlja će morati smanjiti emisije i ulagati u čišću energiju – pojasnili su.

Iz svega je jasno kako bi izgradnja plinske infrastrukture u Bosni i Hercegovini mogla stvoriti probleme u ispunjavanju klimatskih ciljeva EU-a. Za EU je, kako je nedavno objašnjeno, plin tranzitno gorivo koje je prihvatljivije od ugljena jer emitira manje štetnih čestica, ali bi trebalo izaći iz upotrebe čim se u mrežu uvede dovoljno obnovljivih izvora, na čemu EU sada radi.

Između Brisela i Vašingtona

Energetska politika predstavlja jedno od najvećih razmimoilaženja između Brisela (Bruxellesa) i Vašingtona (Washingtona). Nova administracija Donalda Trampa (Trumpa) u Americi želi razviti mrežu fosilnih goriva, uključujući i ugalj, naftu i plin, a globalno žele stvoriti privredna partnerstva sa zemljama koje bi uvozile američke energente, uključujući i plin. Iako EU i dalje kupuje američki plin, i nastavit će to barem još jednu deceniju, plan je da se Evropa što je moguće više učini samoodrživom kada su u pitanju energenti.

EU, koja sama nema velike količine nafte i plina, želi voditi neovisnu energetsku politiku i naglasak staviti na hidropotencijale, vjetar, sunce i nuklearnu energiju, ovisno o zemlji.

Oaj problem nije nov, jer je i bivša administracija Džoa Bajdena (Joea Bidena) bila svjesna kako će EU prestati financirati plinske projekte, pa je Majl Marfi (Michael Murphy), tadašnji američki ambasadoru Bosni i Hercegovini, pokušao ubrzati planove za izgradnju Južne interkonekcije. U tom smislu, strategije Marfija i Džona (Jona) Ginkela, sadašnjeg vršioca dužnosti ambasadora SAD-a u Bosni i Hercegovini, ne razlikuju se, osim što je istekao rok do kojeg su evropski investitori bili spremni podržati financiranje Južne interkonekcije.

Bosna i Hercegovina mogla bi se naći u zanimljivom problemu, jer je zainteresirana diverzificirati svoju energetsko snadbijevanje od Rusije kupovinom ukapljenog plina, otuda i interes za Južnu interkonekciju. Istovremeno, u skladu s evropskim putem, morat će slijediti evropske klimatske ciljeve.