Ahmići 33 godine poslije: “Ne tražimo osvetu, nego pravdu”

Naša obaveza je da pamtimo, da prenosimo istinu generacijama koje dolaze, da se borimo protiv zaborava. Neka Ahmići budu opomena, ali i zavjet da ćemo graditi društvo u kojem se ovakvo zlo nikad neće ponoviti – poručeno je na komemoraciji koja je danas održana u Ahmićima, u povodu obilježavanja 33. godišnjice zločina HVO-a nad bošnjačkim stanovništvom Ahmića, Donje Večeriske i drugih mjesta općine Vitez.

Na početku komemoracije kojoj su prisustvovali predstavnici političkog, vjerskog i javnog života u BiH, prisutni su odali počast svim stradalima, poslušali samo dio bolnih svjedočanstava preživjelih, te pogledali film o zločinu u Ahmićima – film protiv poricanja i zaborava.

Podsjetili su se da su u jutarnjim satima, 16. aprila 1993. godine, pripadnici jedinica za posebne namjene Hrvatskog vijeća odbrane “Džokeri” i “Maturice” izvršili napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad.

Ubijeno je 116 bošnjačkih civila, a najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba.

Ne tražimo osvetu, nego pravdu

Potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo, predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja 33. godišnjice zločina u Ahmićima, kazao je da se danas prisjećamo jednog od najtežih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima u Ahmićima, u kojem je ubijeno 116 ljudi, među kojima su bila djeca, žene i stariji.

Istaknuo je da u Ahmićima nije stradala samo jedna zajednica, nego je napadnuta ideja zajedničkog života i dostojanstvo čovjeka.

Po njegovim riječima, presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetima Kordić i ostali jasno su utvrdili karakter ovog zločina i odgovornost njegovih počinilaca.

– To je zločin koji ima ime, mjesto, vrijeme i sudski utvrđenu istinu. Ne tražimo osvetu, nego pravdu. Pravdu koja podrazumijeva odgovornost, poštovanje činjenica i zaštitu dostojanstva žrtava. Ova godišnjica obavezuje da govorimo i o sadašnjosti i o budućnosti. Zaboraviti se ne smije, ali se mora nastaviti živjeti. Naša je obaveza da čuvamo uspomenu na ubijene i da njihova imena prenosimo mladim generacijama jasno i bez umanjivanja – kazao je Lendo.

Na istini se gradi povjerenje

Istaknuo je da se samo na istini može graditi povjerenje među ljudima. Bez toga nema stabilnih odnosa ni sigurnosti u BiH.

– Mi smo i danas opredijeljeni za suživot, međusobno uvažavanje i zajedničku budućnost. To nije slabost, nego snaga društva koje želi ići naprijed. Istovremeno, ne možemo zatvarati oči pred pojavama koje ugrožavaju mir i sigurnost. Na takve pojave mora se odgovoriti odgovorno i kroz institucije – kazao je Lendo.

Dodao je da Ahmići ostaju opomena i obaveza da se takvi zločini nikada ne ponove.

– Danas, odajući počast ubijenim, potvrđujemo opredijeljenost da ostanemo dosljedni istini i pravdi i odgovornom odnosu prema prošlosti i budućnosti. Neka je vječni rahmet ubijenim u Ahmićima, a njihovim porodicama sabur i snaga – naveo je Lendo.

Zlo nije pobijedilo

Jedan od preživjelih svjedoka stravičnog zločina u Ahmićima, Husein Ahmić je kazao da se sjeća kao da je jučer bilo.

– Noć uoči 16. aprila je bila mirna, tiha, noć koja je gluha i nijema. Noć u kojoj jutarnji cvrkut ptica prestaje, kao da je život stao. Sve do sabahskog ezana, kada je tišina prekinuta kao grom iz vedra neba, eksplozijama iz raznih oružja iz više pravaca. Ubijano je sve što se kreće, mlado i staro, sve spaljeno, ostavljajući iza sebe pepeo i krv – prisjetio se Husen Ahmić tog kobnog jutra, 16. aprila 1993. godine.

Kaže da je doživio i preživio jedan od najtežih dana u životu, koji do kraja života ne može zaboraviti. Tog dana ubijeno je 20 njegovih najbližih rođaka i prijatelja, “gdje je bol dobila svoje ime, gdje je tišina govorila jasnije od bilo koje riječi”.

– Moji Ahmići nisu samo mjesto bola i tuge, oni su zavjet, naša obaveza da prenosimo istinu narednim generacijama, našoj djeci i unucima. Moja poruka svima nama je da se može ostati uspravan i kada je pokušano da te slome, da se može ostati na svome pragu. Mogao sam otići s mjesta koje nosi toliko boli i tuge, ali nisam. Ostao sam da svjedočim, ostao sam da čuvam uspomenu na one kojih više nema. Ostao sam da svojim prisustvom kažem da zlo nije pobijedilo – poručio je Husein Ahmić.

Neka Ahmići budu opomena

U mojoj odluci, dodao je on, leži snaga jača od bola, snaga da ostane, da se pamti, da se nikada ne zaboravi.

Kaže da su danas Ahmići ugodno mjesto za život, moderno urađeno naselje u kojem ljudi rade, dolaze, ostaju, podižu svoje porodice i grade nove živote.

– U narednom periodu posebno je važno da realizujemo izgradnju memorijalnog centra koji će biti trajni podsjetnik, garancija da se zločin u Ahmićima nikada ne zaboravi i ne ponovi – kazao je Husin Ahmić.

Istaknuo je da je “naša obaveza da pamtimo, da prenosimo istinu generacijama koje dolaze, da se borimo protiv zaborava”.

– Neka Ahmići budu opomena, ali i zavjet da ćemo graditi društvo u kojem se ovakvo zlo nikada neće ponoviti. Zato danas ne odlazimo odavde s tugom, odlazimo s odgovornošću da budemo čuvari istine i da budemo glas onih kojih više nema – poručio je Ahmić.

Odavanje poštovanja preživjelima

Zamjenik ambasadora Velike Britanije u BiH James Hamilton Harding je kazao da želi odati poštovanje preživjelima, članovima porodica žrtava, te pripadnicima šire zajednice koji su prisutni.

– Vaše iskustvo i vaša sjećanja su ono što smo danas ovdje došli podijeliti i sačuvati. Okupljeni smo da odamo počast žrtvama strašnog zločina koji se ovdje dogodio, da se prisjetimo njihovih života i da ponovo potvrdimo našu zajedničku odlučnost protiv nekažnjivosti. Prisustvo britanskih vojnika, koji su prvi otkrili posljedice ove tragedije, snažan je podsjetnik na zajedničku historiju Ujedinjenog Kraljevstva i Bosne i Hercegovine. Danas smo ujedinjeni u uvjerenju da se svjetlija budućnost ove zemlje gradi na zajedničkom sjećanju i razumijevanju stvarnosti ovog sukoba – kazao je Harding.

Dodao je da je Ujedinjeno Kraljevstvo postojano pružalo podršku Bosni i Hercegovini kroz izazove njene novije historije.

– Naša posvećenost bila je vidljiva tokom sukoba, a ostaje nepokolebljiva u podršci koju pružamo na putu ove zemlje ka pomirenju, stabilnosti i prosperitetu. Podržavamo zajednice da obnove veze, potaknu dijalog i ojačaju demokratske institucije. Ujedinjeno Kraljevstvo je posvećeno produbljivanju saradnje sa građanima BiH, podržavajući težnje ka euroatlantskim integracijama, promovirajući prilike za mlade ljude i štiteći sigurnost koja je značajna građanima ove zemlje. Zajedno možemo odgovoriti na izazove sutrašnjice, gradeći partnerstvo koje je otporno i usmjereno ka budućnosti, a utemeljeno na lekcijama prošlosti – naveo je Harding.

Istaknuo je da nas sjećanje na masakr u Ahmićima obavezuje “da podržavamo pravdu i odgovornost, da se suprotstavimo mržnji i podjelama, te da branimo ljudska prava gdje god su ugrožena”.

– Ujedinjeno Kraljevstvo će nastaviti zastupati ove vrijednosti, radeći s BiH i međunarodnom zajednicom kako bi se osiguralo da se takve tragedije ne ponove – kazao je Harding.

Napad na Ahmiće bio planiran

Svoja sjećanja sa prisutnima je podijelio i vojnik Britanske vojske koji je bio svjedok dešavanja u Ahmićima prije 33 godine Tudor Ellis.

Kaže da je 16. aprila 1993. godine bio u Bosni nešto više od šest mjeseci. Bio je mlađi oficir, potporučnik, zadužen za vod od oko 30 vojnika.

Prisjetio se i tog jutra, 16. aprila 1993. godine, kada su se on i još jedno oklopno vozilo vratili u zoru sa kontrolnog punkta na glavnoj cesti u području Lončara i Jelenika.

– Pored Ahmića smo prošli oko pet sati ujutro. Vjerujem da je napad na Ahmiće počeo nakon što su napadači znali da smo prošli. Nema sumnje da je bio planiran – kazao je Ellis.

Ovdje smo, dodao je on, da obilježimo i prisjetimo se događaja iz aprila 1993. godine.

– Vjerujem da sam sa svima u ovoj prostoriji, kada kažem da su djela iz 1993. u Ahmićima i slični događaji drugdje u Bosni i Hercegovini, bili zaista užasni – kazao je Ellis.

Brisanje tragova života

Uime predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića prisutnima se obratio šef Kabineta Alija Kožljak, koji je kazao da je zločin počinjen u Ahmićima jedan od najtežih ratnih zločina počinjenih nad civilima tokom agresije na BiH.

– Masakr koji su počinili zločinci HVO-a, ubivši 116 bošnjačkih civila, među kojima je bilo žena, djece i starijih osoba, bio je dio šire vojne operacije protiv bošnjačkih civila u Lašvanskoj dolini i proveden je planski, uz istovremene napade na brojna druga područja, kako bi se onemogućilo da stanovništvo pobjegne živo. Uništeno je više od 100 bošnjačkih kuća, kao i džamije, čime je pokušano potpuno brisanje tragova života i identiteta jedne zajednice.

– Međunarodne istrage su kasnije pokazale da napad nije bio spontan, već pažljivo pripremljena operacija s jasno definiranim ciljem etničkog čišćenja Bošnjaka s ovog područja. Iako do danas ovaj zločin nije presuđen kao genocid, on ima jasne elemente genocida. Na nama preživjelima ostaje obaveza da na sudovima u BiH i širom svijeta nastavimo dokazivati istinu o karakteru ovih zločina. Ratni zločin nikad ne zastarijeva, i sve dok imamo mogućnosti i snage, imamo i obavezu da se borimo za istinu – poručio je Kožljak.

Istaknuo je da su Ahmići postali simbol stradanja civila i opomena kako su razorne posljedice politike mržnje, nacionalizma i etničkog nasilja za sve nas.

– Sjećanjem na žrtve zločina mi danas ispunjavamo i našu obavezu prema nevino ubijenima, kojima nismo mogli pomoći tog 16. aprila 1993. godine. Nismo ih, nažalost, mogli spasiti od smrti, ali možemo ih spasiti od zaborava. Sjećanjem na njih mi šaljemo svijetu univerzalnu poruku o potrebi zaštite civilnog stanovništva u svim oružanim sukobima širom svijeta – kazao je Kožljak.

Po njegovim riječima, bosanskohercegovačko društvo ima trajnu obavezu da njeguje istinu, pravdu i sjećanje, te da kroz obrazovanje i javni dijalog sprečava ponavljanje takvih zločina.

Nema mira bez pravde

– Nema mira bez pravde i nema budućnosti bez odgovornosti. Temelj svim procesima koji vode ka pomirenju i ka budućnosti je istina. Stoga, po svaku cijenu, moramo istrajavati isključivo na istini – kazao je Kožljak.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić je kazao da danas stojimo na mjestu duboke boli, trajnog sjećanja, obilježavajući 33. godišnjicu stradanja nevinih ljudi u masakru u Ahmićima.

Po njegovim riječima, ovo nije samo datumu u kalendaru, “ovo je rana koja još nije zacijelila, opomena koja mora trajati i živjeti, da istina nikada neće biti zaboravljena”.

Kazao je da su u Ahmićima ubijeni civili, žene, djeca i starci, njihovi životi su prekinuti u tišini zore, a njihova patnja odjekuje kroz sve ove godine.

– Naša obaveza je da govorimo istinu, ne samo o Ahmićima, nego i o svim drugim mjestima stradanja našeg naroda. Sjećamo se ubijenih u Bijelom Potoku, gdje je stotine muškaraca odvedeno i pogubljeno. Sjećamo se masovnih grobnica poput Tomašice, koja svjedoči o sistemskom pokušaju brisanja tragova zločina. Sjećamo se genocida u Srebrenici, najvećeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Sjećamo se Lomače u Višegradu, gdje su nevini ljudi spaljeni u kućama, lišeni svakog dostojanstva – kazao je Hurtić.

Poručio je “nećemo zaboraviti, nećemo dozvoliti zaborav zločina, nećemo pristati na ravnodušnost”.

Danas je, u sklopu obilježavanje 33. godišnjice stradanja Bošnjaka u Ahmićima, održan i pohod „Put istine i sjećanja“.

Na Šehidskom mezarju u Starom Vitezu proučen je Jasin, a polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe na Šehidskom obilježju u Ahmićima odata je počast žrtvama zločina.