Traje utrka s vremenom, svjetske zalihe nafte na izmaku: Nazire se dogovor o Hormuškom moreuzu, ali ne onakav kakvom se Trump nada

Poput promjenjivog vjetra, planovi o budućnosti Hormuškog moreuza – kao i izgledi da će biti postignut sporazum – mijenjaju se gotovo iz dana u dan, piše CNN u svojoj analizi.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da bi dogovor mogao biti postignut već ove sedmice.

„To bi se moglo dogoditi. Sutra ili prekosutra“, rekao je Trump u utorak.

„Ostvaren je veliki napredak. Nazvali su me i rekli: ‘Molimo vas, hajde da razgovaramo.’“

Ipak, Trump je ponovo zaprijetio vojnim napadom na Iran ukoliko sporazum ne bude postignut.

Čak ni oko toga ko uopće pregovara nema saglasnosti.

Iran uporno tvrdi da razgovara isključivo s Omanom o privremenom rješenju za ovaj strateški važan pomorski prolaz.

Istovremeno, brojni zvaničnici mnogo su oprezniji od Trumpa kada je riječ o mogućnosti skorog dogovora, a skeptični su i prema njegovoj dugoročnoj održivosti.

Visoki zvaničnik jedne zaljevske države, upoznat s tokom pregovora, procijenio je da su šanse za postizanje sporazuma do petka otprilike 50 naprema 50.

Jedan od problema, kaže isti izvor, jeste činjenica da u iranskoj delegaciji nema predstavnika tvrde linije Islamske revolucionarne garde (IRGC), koja bi na kraju morala odobriti svaki dogovor.

Iran optužuje Washington za opstrukcije

Trumpov optimizam očigledno je iznenadio Teheran.

„Glavni razlog kašnjenja u postizanju sporazuma s Omanom o Hormuškom moreuzu jesu američko miješanje i Trumpove prijetnje“, prenijela je u srijedu poluzvanična iranska novinska agencija Tasnim, pozivajući se na „dobro obaviješten izvor“.

Sličnu poruku objavila je i poluzvanična agencija Fars.

Navodi da su pojedini američki zvaničnici „slali kontradiktorne poruke i, direktno ili preko regionalnih partnera, ometali tok pregovora“.

Dodaje se da postoji zabrinutost kako bi „opstrukcije Sjedinjenih Američkih Država ili pojedinih regionalnih aktera mogle produžiti pregovore ili na drugi način ugroziti proces“.

Fars ponavlja da Iran pregovara isključivo s Omanom te da su razgovori usmjereni na uspostavljanje „srednjeg koridora koji će zaštititi prava Irana, uz uvažavanje interesa Omana“.

Šta zapravo znače „prava Irana“?

Upravo izraz „prava Irana“ izaziva najviše pitanja.

Kroz Hormuški moreuz trenutno postoji više različitih plovnih ruta, a prema dostupnim informacijama na stolu je prijedlog njihovog objedinjavanja u jedinstveni koridor, pri čemu bi Iran zadržao određeni stepen kontrole – što je potpuno suprotno američkim zahtjevima.

„Pregovori bi trebali uspostaviti iranska pravila jer su sigurnost, razminiranje i pomorske usluge u nadležnosti Irana“, izjavio je Saeed Ajorlu, član iranskog pregovaračkog tima.

Prema njegovim riječima, cilj Teherana jeste uspostavljanje privremenog aranžmana u trajanju od jednog do tri mjeseca „u kojem će Iran imati dominantnu ulogu“.

Takva formulacija teško će biti prihvatljiva u Washingtonu, Abu Dhabiju ili Rijadu.

Glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baghaei izjavio je da su pregovori usmjereni na spajanje južne plovne rute kroz omanske teritorijalne vode i sjeverne rute kroz iranske vode u jedan zajednički koridor koji bi uvažavao interese obje obalne države.

„Sada govorimo o koridoru koji će imati dvije trake za plovidbu, a ne dvije ili tri odvojene rute“, rekao je Baghaei.

On, kao i ostali iranski zvaničnici, insistira da se pravni režim u Hormuškom moreuzu neće vratiti na stanje koje je postojalo prije rata, kada nijedna država nije imala kontrolu nad plovidbom.

Za Teheran je pitanje kontrole ili nadzora nad ovim pomorskim prolazom postalo gotovo jednako važno kao i pravo na obogaćivanje uranija.

Američki stav ostaje nepromijenjen

Mogućnost da Iran stekne takvu vrstu utjecaja potpuno je neprihvatljiva za Washington, Abu Dhabi i Rijad.

Američki državni sekretar Marco Rubio više puta je ponovio da je bilo kakva državna kontrola nad međunarodnim plovnim putem protivna međunarodnom pravu.

„Ako na Bliskom istoku stvorimo presedan prema kojem jedna država može odlučiti da kontroliše međunarodni pomorski prolaz, naplaćuje prolaz brodovima i prijeti njihovim uništavanjem ukoliko ne plate, stvorili smo izuzetno opasan presedan koji će se ponoviti i u drugim dijelovima svijeta“, upozorio je Rubio prošlog mjeseca.

Katar je u utorak saopćio da pregovori napreduju, ali ostaje nejasno kako bi dvije strane mogle postići dogovor kada su njihovi zahtjevi toliko udaljeni.

Brojna pitanja bez odgovora

I dalje nije jasno hoće li Islamska revolucionarna garda pristati na ograničavanje svoje kontrole nad Hormuškim moreuzom niti pod kojim bi okolnostima zaustavljala ili pregledala brodove.

Nepoznato je i da li bi eventualno ponovno otvaranje prolaza važilo i za strane ratne brodove, uključujući američku mornaricu.

Otvoreno je i pitanje koliko bi detaljne informacije Iran zahtijevao o teretu i odredištu svakog broda koji prolazi moreuzom.

Također nije poznato da li bi novi sporazum doveo do ukidanja američke blokade iranskih luka, obnove dozvola za izvoz iranske nafte ili oživljavanja dijelova američko-iranskog memoranduma potpisanog u junu, koji je već mjesec kasnije proglašen nevažećim.

Stari memorandum ostavio previše nejasnoća

Junskim memorandumom brojna ključna pitanja ostavljena su namjerno neprecizna.

Član 5 predviđao je da će Iran tokom 60 dana uložiti „najveće napore“ kako bi osigurao sigurnu komercijalnu plovidbu, ali je istovremeno naveo da će Iran i Oman tek naknadno „definisati budući način upravljanja i pružanja pomorskih usluga“ u Hormuškom moreuzu.

U dokumentu je također navedeno da svaki budući aranžman mora biti „u skladu s važećim međunarodnim pravom“.

Međutim, pravni analitičari upozoravaju da ta formulacija nije riješila gotovo ništa.

Kako navodi portal Lawfare, s obzirom na duboko neslaganje Irana i većeg dijela međunarodne zajednice o tome šta međunarodno pravo zapravo podrazumijeva u Hormuškom moreuzu, takva formulacija samo odgađa rješavanje problema.

Iran želi dugoročnu političku prednost

Prema riječima Trite Parsija iz instituta Quincy Institute for Responsible Statecraft, Teheran pokušava ratnu prednost pretvoriti u trajnu političku i institucionalnu ulogu u upravljanju jednim od strateški najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza.

„Ako osigura trajnu ulogu u upravljanju Hormuškim moreuzom, Iran bi mogao zadržati veliki dio utjecaja stečenog tokom rata bez potrebe za stalnom vojnom prisilom“, napisao je Parsi na društvenoj mreži X.

Takav politički utjecaj za Iran bi bio mnogo vrijedniji od bilo kakvih prihoda koje bi eventualno ostvarivao naplatom prolaza kroz moreuz.

Izraelski sigurnosni analitičar Danny Citrinowicz smatra da je od početka bilo jasno kako bi vraćanje Hormuškog moreuza na stanje prije rata zahtijevalo ili promjenu režima u Iranu ili dugotrajnu vojnu operaciju kojom bi SAD nametnuo kontrolu nad ovim plovnim putem.

„Nijedna od te dvije opcije nije bila politički niti strateški prihvatljiva za Washington zbog ogromnih troškova i dugoročnih obaveza koje bi podrazumijevale. Ponekad je najmanje poželjna opcija jedina realna“, ocijenio je.

Svijet plaća cijenu čekanja

Dok se pregovori nastavljaju bez konačnog dogovora, svjetsko tržište nafte suočava se sa sve manjim zalihama.

Glavni izvršni direktor kompanije Saudi Aramco Amin Nasser upozorio je u utorak da bi, čak i kada bi Hormuški moreuz bio otvoren danas, bilo potrebno do 18 mjeseci da se iscrpljene svjetske zalihe nafte ponovo popune.

Za svaki dan bez sporazuma oko 15 miliona barela sirove nafte ne stiže kroz ovaj uski pomorski prolaz na svjetska tržišta.