Bračni par Kadira i Abdulah Sejfić iz Soloćuše: Na bajramskim dernecima rađale su se nove ljubavi

Bračni par Kadira i Abdulah Sejfić iz Soloćuše: Na bajramskim dernecima rađale su se nove ljubavi

Za bračni par Kadiru i Abdulaha Sejfića iz Soloćuše kod Srebrenice ovaj Bajram ostat će u dugom sjećanju. Sjećaju se svih Bajrama, ali ovaj je, kako kažu, za njih poseban.

Godišnjica braka

Poseban je po tome što će ovog Bajrama obilježiti 46. godišnjicu braka i što će se posjetiti na 1976. godinu, kada su se upoznali i ovjekovječili svoju ljubav.

– Bila je to ljubav na prvi pogled. Na jednom bajramskom teferiču u Gornjim Potočarima ugledao sam lijepu Kadiru, a ugledala je i ona mene. Rekao sam joj da ću za dva dana s nekoliko ljudi doći da je uzmem od njenih roditelja. Tako je i bilo. Kada mi je javila da je od roditelja dobila odobrenje za udaju, nekoliko ljudi i ja otišli smo u njeno selo Joševu i po noći je doveli mojoj kući, gdje je organizirano svadbeno veselje – sjeća se Abdulah.

Kaže da su u sretnom braku rodili sedmero djece. Sinovi se poženili, kćerke poudale i Kadira i Abdulah danas imaju četvero unučadi, a nadaju se skoro i praunucima.

Sejfići kažu da se sadašnji Bajrami dosta razlikuju od prijašnjih. Vjerski obredi i običaji poput obilaska rodbine i prijatelja ostali su isti, ali su izostali oni zabavni sadržaji, derneci i sijela.

– Svaki dan Bajrama u svakom selu po jedan dernek. Prije podne mladi podijele kurbane, obave se svi poslovi u kući, oko stoke i s roditeljima, rodbinom, komšijama idemo na dernek. Momci obuku najbolja odijela, a cure nove dimije i bluze. Do derneka se ide u staroj obući, a na derneku se obuvaju nove čarape i uglancane cipele – priča Kadira.

Igralo se kolo

Kaže da su derneci mahom održavani van sela, na proplancima. Tamo se igralo kolo. U centru kola sjede stare žene i ljudi, a momci, jedan uz drugog, od kola odmaknuti pet metara i dobacuju djevojkama, poneki izvede djevojku iz kola da progovore, ali to nije trajalo dugo, prisjećaju se Sejfići.

Roditelji ugovarali brakove

Abdulah se sjeća da su na tim skupovima, kako su mu pričale starije generacije, sklapani brakovi između mladenaca koji se nisu ni poznavali. Kako kaže, niko ti nije dozvolio da biraš, a ne daj Bože da se zaljubiš.

– Moralo je biti kako se dogovore očevi mladoženje i mlade. Takve sudbine zadesile su mnoge momke i djevojke. Kadirinu i moju sudbinu ti stari običaji su obišli, jer smo mi, bez ičijeg utjecaja, uz blagoslov roditelja, sami sebe izabrali i danas sretno, u ljubavi, gazimo petu deceniju našeg sretnog života – sa zadovoljstvom ističe Abdulah.

Avaz

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE