Dino, ti nisi student, ti si ćaci! SDA 20 godina na vlasti, a njihovo nedonošče umislilo da je revolucionar

Dvadeset godina proveo je na vlasti, od SDA do NiP-a, a sada glumi revolucionara i poistovjećuje se sa studentima u Srbiji Trenutak u kojem su demonstranti u Beogradu upali u redakciju Informera i izveli Dragana J. Vučićevića, čovjeka koji je godinama bio jedna od glavnih propagandnih batina Vučićevog režima, Elmedin Konaković iskoristio je da poruči kako svemu jednom dođe kraj.

– Ljude koji dignu glas protiv korupcije, lošeg stanja u društvu, nepravde i partokratije, režimski mediji etiketiraju, mete na čelo crtaju. Kvazinovinari postaju medijske zvijezde. Dođe tome kraj – napisao je Konaković.

Istovremeno su se na Facebook stranicama koje promoviraju NiP pojavile objave koje najavljuju da bi i „bosanski Vučićević“, odnosno novinari koji kritikuju Konakovića, mogli doživjeti sličnu sudbinu, targetirajući prvenstveno novinara Avdu Avdića, koji je predsjendiku NiP-a poseban trn u oku.

Čovjek u deluzijama

A Konakoviću maštanje o narodnim masama pred redakcijama nije strano. Sjetimo se samo kako je pozivao na proteste pred Avazovim tornjem.

Nema sumnje da bi mu politički odgovaralo kada bi se neka razjarena masa, umjesto pred institucijama vlasti, pojavila pred redakcijama medija koji mu nisu po volji.

Postoji samo jedan problem: Konaković apsolutno nikom autoritet i nikakav ugled ne uživa u narodu. On je danas političar čija je stranka na proteklim izborima doživjela težak poraz. A pitanje je da li naredne izbore i preživjeti, uzimajući u obzir da i ovu šaku jadu od glasova duguje uhljebljenjima i pokušaju očuvanja interesa.

Konaković je danas toliko politički potrošen da za njega više niko ne bi žrtvovao ni nedjeljni izlazak na kafu, a kamoli rizikovao da završi u policijskoj stanici zbog napada na novinare.

Dvadeset godina vlasti, a glumi revolucionara

No, daleko je komičnija Konakovićeva potreba da sebe predstavlja kao nekakvog borca protiv sistema, korupcije, partokratije i političkih privilegija.

Čovjek bi pomislio da je riječ o dvadesetogodišnjem studentu koji je upravo izašao s fakulteta, podigao transparent i odlučio obračunati se s političkim dinosaurima.

A onda otvorite njegovu biografiju.

Konaković je u politici od 2004. godine. Bio je funkcioner SDA, zastupnik, premijer Kantona Sarajevo, predsjedavajući Skupštine, delegat, osnivač NiP-a, a danas je ministar vanjskih poslova.

Dakle, više od dvadeset godina provodi na političkim i budžetskim funkcijama, mijenjajući stranačke dresove, ali uz jednu zadivljujuću konstantu: uvijek nekako završi na vlasti.

Prvo je bio SDA-ov kadar. Onda je zaključio da SDA više ne valja, osnovao vlastitu stranku i nastavio raditi ono što je radio i ranije – biti na vlasti.

I nakon svega toga danas nam objašnjava da je on borac protiv sistema.

Pa ko je, pobogu, onda taj sistem? Da nije slučajno dvadeset godina sjedio na klupi preko puta tebe, Dino?

Čovjek s diplomom DIF-a, čije stručne kvalifikacije mu u ozbiljnom državi ne bi dozvolili ni da bude sekretar mjesne zajednice, dogurao je do ministra vanjskih poslova. I sad taj isti čovjek drži lekcije o borbi protiv partokratije i političkih privilegija.

To je otprilike kao da vam Pablo Escobar održi predavanje o štetnosti trgovine narkoticima.

Dino, ti nisi student

Najveća ironija je što Konaković pokušava prisvojiti simboliku studentskog pokreta iz Srbije.

Studenti su ustali protiv političke elite, partijskog zapošljavanja, korupcije i ljudi koji su institucije pretvorili u vlastiti servis. A ti si, Dino, neko ko državi priređuje međunarodnu bruku jer organizaciju summita namješta svom kumu, osumnjičenom za različite kriminalne aktivnoste.

Dino, ti nisi student. Ti si ćaci.

I ne neki početnik, nego veteran s dvadeset godina radnog staža u strukturama vlasti.

Ako su studenti u Srbiji ustali protiv ljudi koji su godinama kontrolisali institucije, trošili javni novac i proglašavali kritičare neprijateljima države, zašto Konaković misli da bi u bosanskoj verziji te priče on bio među studentima, a ne među onima protiv kojih se studenti bune?

To je misterija koja nadilazi političku analizu. Za nju bi, bojim se, trebalo konsultovati neku drugu struku koja prevazilazi crne pojase, narko dilere i šanere kojima je inače okružen.