Edo Maajka: Kod nas se samo priča o problemima, premalo se trudi i priča o rješenjima

Najbolji reper u regionu Edo Maajka, pravog imena Edin Osmić, krajem aprila, nakon četiri godine pauze od albuma „Put u plus“, objavio je novi studijski uradak „Moćno“. U jedanaest pjesama koje su svaka priča i film za sebe uklopljeno je i mnogo saradnji. Sve imaju i notu covid vremena u kojem su nastale, beatovi nisu monotoni i svaki se slaže s temom, tako je i s gostima.

– Koncertna promocija još traje, mnogo sam promovirao album ove godine po festivalima, bio sam u Sarajevu na danima SARTR-a, u Tuzli na Kaleidoskopu, OK festu, u Visokom, Colors festivalu u Brčkom i Javorwood festivalu, zasad je bilo podosta promocije po BiH i našem regionu. Raja je pjevala nove refrene, jako sam zadovoljan. Mislim da je publici falio ovakav klupski album od mene, album na beatove. Još sam u promociji albuma, trudim se snimiti i pokoji video, čekaju me promocije u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu i još nekoliko gradova.

Svjestan sam da kaskam sa socijalnim mrežama i novim oblicima marketinga, ali veseli me što unatoč tome kroz ovu godinu interes za albumom „Moćno“ raste, ljudi ga otkrivaju i slušanost na streaming servisima također raste. Hvala svima za podršku. Pjesme stilski predstavljaju širok spektar hip hop produkcije, tu je Koolade zablistao kao i uvijek – istakao je rođeni Brčak koji je odrastao na ulicama Zagreba, a svoje ime na muzičkoj sceni počeo da pravi u Tuzli, nakon nekoliko godina života u Izraelu sa suprugom i djecom vratio se u glavni grad Hrvatske, koji osjeća kao svoju kuću.

Koliko Vam je nedostajao kontakt s publikom?

– Trebalo mi je vremena da se opet snađem na bini, prvih nekoliko koncerata ove godine, nakon covid pauze su bili kao neki san, derneci i druženja sa publikom, i ja i oni smo utvrđivali gradivo, mnogo priče i zafrkancije, jako emotivno, naravno da mi je nedostajalo to sve, to radim već 20 godina i odjednom nema ničega na dvije godine.

Kažete svašta se bilo „nakupilo“ u Vama tokom globalne pandemije. Kako ste proveli taj period i da li je Edo napravio moćan album, kako je tekao proces nastanka pjesama?

– Promijenio sam mnogo toga u životu, promijenio sam neke navike, očistio štošta iz sebe, kao i većina ljudi koje poznajem. Pisanje mi je pomoglo u svemu tome, pisao sam svakakve forme, a pjesme gotovo nikako. Prošlog aprila sam išao do Kooladea s kojim radim evo već 20 godina, bez ikakvog plana i volje za novim pjesmama, a vratio sam se u stan s nekoliko demo pjesama i odlučio ujutro da ćemo snimiti album. Vrlo brzo je to išlo, napisao sam većinu pjesama u desetak dana. To smo sve posnimali i posložili na jesen i zimu. Desilo se spontano, iznenadio sam se i ja sam. To pisanje prije i cijeli proces u kojem smo svi bili tada je bila, izgleda, dobra priprema, sve je to samo izletjelo na Kooladeove beatove. Zvao sam i Cobija, on je složio beat za „Moćno“, sačekali smo goste i sve je završeno na vrijeme. Gosti su jaki, Dino Šaran, Rade Šerbedžija, Đorđe Miljenović, TDK, Alejuandro Buendija, Magellano, Buda, Vojko V., Marko Louis, Ntoko, Filip Tkalčić, mnogo sam zahvalan svima što su uletjeli.

O čemu Vam je najteže pisati?

– Ne znam, nedavno me zvao prijatelj da radimo neku novogodišnju pjesmu, to mi ne ide i to je friško saznanje. Ovisi i o periodu u kojem sam, ako sam prezasićen repom i reprezent tekstovima, onda mi to teško ide, ako sam u nekoj fazi smoren sa socijalno angažiranim pjesmama, onda mi to ide teže, itd… Mnogo mi je lakše pisati za druge nego za sebe.

Imate nekoliko saradnji na novom albumu, izdvaja li se neka?

– „Svaki čovjek“ s Dinom Šaranom je ludilo od pjesme, još je i Coby na beatu, ta dvojica rasture sve što rade, mislim da je ta pjesma našla najviše publike, ima najviše streamova. „I like to dance“ s Vojkom i Budom, taj refren je totalni hit, nisam nikada dosad uspio napraviti tako plesnu pjesmu. „Moj put“ je pjesma s kojom zatvaram album, taj Wikluhov dio je totalni majstorluk, i Radetovo recitiranje teksta Miljenka Jergovića, pa zar može bolje i jače… „Hajmo se nać“, obožavam tu pjesmu. Onda „Finally“, tu konačno finally imam Ntoka kao gosta, Ntoko je slovenski reper i muzičar, jedan od top-topova u našem regionu već duže od 20 godina. Ne mogu izdvojit… Pa „Sunce“ s Markom, „Sunce“ mi je najdraža pjesma s albuma…

Može li se reći da nam je pandemija donijela i nešto dobro?

– Jašta je. Uvijek s odmakom vidimo smisao u nečem što smo doživjeli kao patnju onog trenutka kad nam se dešavalo, tako je to uvijek. Teško je toga biti svjestan dok si u tome i to je vještina koju kroz cijeli život nanovo učim, minus je put u plus uvijek, i minus je uvijek u funkciji plusa. To je svakodnevna škola.

Koliko smo se promijenili?

– Kako ko, neki jesu, neki nisu, neki nabolje, a neki su nagore. Mislim da je glavna lekcija bila empatija jednih prema drugima, razumijevanje. Svjedoci smo svakodnevnog nerazumijevanja i sukoba na globalnom planu i lokalnom, tako da… Slabi smo u školi.

Kada vidite Edu prije 20 godina, šta biste mu danas rekli?

– Ne znam, možda ono iz pjesme „Moj put“ u drugom versu. Zagrlio bih ga, to bi bilo efektnije od savjeta i govora.

U čemu je problem našeg društva, da li se premalo priča o problemima?

– Kod nas se samo priča o problemima, samo to, sve je problem. Premalo se trudi i priča o rješenjima. Problemi su stalni i manje više identični već jako dug period, to je ono što nas sve čini svjesno i podsvjesno inertnim i tužnim, bespomoćnim, a to je najgori osjećaj. Ne bih o ovome, toliko sam se kroz karijeru napričao o tome, da sam sebe smorio već davno.

Koliko radite na sebi i da li sada više pazite na ishranu, šta je sa fizičkom aktivnošću?

– Ja sam i kuhar, nisam neki, ali znam skuhati sve što volim osim kolača. Jedem dosta zdravo, raznoliko i jedem sve. Ne jedem poslije 18/19 sati i to mi je pomoglo dosta. Mnogo hodam, svakodnevno, imam i štapove za nordijsko hodanje, nekad i trčim. Meditiram svaki dan, to i hodanje su mi dio rutine kao što je nekad bio joint za laku noć, ovo mi je sada za dobro jutro. Pokušavam svaki dan čitati, ali ne uspijevam, čitanje mi pomogne s fokusom i vokabularom, jer pričamo mnogo više engleski nego naš jezik u kući, pa mi vokabular fasuje. Još samo da prestanem s cigaretama i to je to. Onda odem na koncert i napijem se od dva piva, pojedem junk food, pa opet ispočetka na rutinu.

Šta je najbitnije da svaki čovjek skonta?

– Za svakog je druga škola, mislim da nema univerzalnog kad pričamo o ovom, svi smo drugačiji i sve dolazi u svoje savršeno tempirano vrijeme za svakoga od nas. Vrijeme kad ne samo da skontaš nego i primijeniš to znanje. Nema nasilu ništa, nema preko reda, bit će kad bude, valja imat strpljenja i razumijevanja za druge i za sebe, svi su na nekom tečaju i tečaji su non-stop, nema pauze.

Koliko ste zadovoljni svojom karijerom?

– Jako sam zadovoljan.

Da niste to što jeste, šta biste bili?

– Kuhar, psiholog, travar, socijalni radnik, pekar, ljekar, apotekar.

Opišite sebe u tri riječi?

– Pa kako? Nisam toliko vješt…

Azra.ba