Građani nostalgično o Trebevićkoj žičari: Simbol Sarajeva koji je obilježio naše djetinjstvo

Amra Fetić imala je sedam godina kada se prvi put provozala žičarom. Nakon 60 godina ispričala nam je da nijedan detalj nije zaboravila i da se svakog trenutka iz djetinjstva sjeti kada prođe pored mjesta sa kojeg je polazila žičara.

“Također, moja kuća je svakako i smještena odmah uz polaznu stanicu tako da sam ja odrastala igrajući se u u njenom krugu. S obzirom na to da sam bila dijete radnici su me puštali da se besplatno vozim žičarom, a među njima sam stekla i mnogo prijatelja iako su to bili odrasli ljudi ipak smo imali zajednički jezik. Sjećam se da smo najviše zimi putovali žičarom jer smo se tada sa Trebevića sankali i uživali u zimskim radostima, kao i sva djeca”, ispričala nam je Amra.

Nova Trebevića žičara neće vizuelno podsjećati na onu staru, ali će uvijek buditi iste osjećaje

Amra nam je objasnila kako je žičara prije izgledala te je tako i spomenula da ova nova neće vizuelno podsjećati na onu staru, ali će zato uvijek buditi iste osjećaje.

“Prije su oko polazne stanice bile poredane drvene klupe na kojima smo kao djeca često sjedili. Sjećam se i da je bio zabranjen saobraćaj, a i samo kretanje žičare bilo je drugačije. Ona je pravila krug unutar objekta u koji je ulazila, a po izlasku su se mijenjali putnici. Ona bi nakon toga ponovo bila spremna da putuje prema Trebeviću. Primjetno je da će ova nova žičara biti mnogo modernija i veća te neće na isti način praviti taj krug koji je nama kao djeci uvijek bio zanimljiv, te smo gledali kada se ona najednom pojavi iz objekta”, kazala nam je.

Ljeti je Amra s društvom često išla na izlete na Trebević odakle je uživala u prelijepom pogledu na cijelo Sarajevo, a čist zrak je, kako nam je rekla, uvijek bio dodatni plus jer su ovu sarajevsku planinu zbog toga i prozvali plućima grada.

“Prelijepo je zaista bilo, a ni karte nisu bile skupe, jer je tada bilo i bolje vrijeme za sve građane. Većina ih je bila zaposlena i mogli su sebi priuštiti česte vožnje žičarom. Zbog toga pamtim ogromne i duge redove ljudi koji su čekali da se provozaju njom. Ljudi su znali čekati i po cijeli dan, ali nisu odustajali jer je to zaista bila najveća atrakcija”, ispričala nam je Amra.

Amra Fetić (Foto: D. S./Klix.ba)

Amra Fetić (Foto: D. S./Klix.ba)

Nije zapamtila nikakva loša ponašanja, ali se sjeća da su se često djeca iz žičare gađala grudvama snijega tokom zime.

Ipak ono što joj se urezalo u pamćenje je specifičan zvuk žičare na koji se lako navikla.

“Iako je znalo biti poprilično bučno meni nikada nije smetalo kada se začuje škripa sajli ili lupanje kabina zato što me oduvijek radovalo kada je vidim kako prevozi veliki broj putnika, a oni isto tako sretni i zadovoljni izlaze iz nje”, rekla nam je.

Amra je navela kako se od tada promijenila infrastruktura i kako više nema onih starih mahala po kojima je bio prepoznatljiv Stari Grad. Također, rekla nam je da nema više ni zelenila na kojem se ona sa ostalom djecom igrala te da je na dolaznoj stanici sada mnogo više zidova i betona.

“Mislim da to neće promijeniti nikada njen značaj, ali vizuelno ona neće biti kao što je bila prije. Nedostajat će ona drvena ograda koju smo često preskakali da bi kao i svaka djeca koja ponekad budu nestašna krali voće od komšija. Naravno nema više ni onih klupa na kojima smo sate provodili”, nostalgično nam je ispričala Amra.

Radnici Trebevićke žičare su smatrani članovima porodice

Prisjetila se da je 3. maj 1959. godine bio posebno svečan za sve građane Sarajeva te se nada da će opet žičara za nove generacije biti povod okupljanja i druženja.

“Tada su i mnoge školske ekskurzije organizovane, Trebević je uvijek bio posjećen. Danas je situacija svakako drugačija, djeca se zanimaju drugim stvarima, modernizacija je uzela maha, ali ja se opet nadam da neće ostati ravnodušni nakon što se prvi put provozaju žičarom. Ja se sigurno neću često voziti jer ni finansijska situacija nije najbolja, a cijena karata i nije niska, ali sam sigurna da ću se nakon prve vožnje poslije toliko godina ponovo osjećati kao i onda kada sam kao dijete bila njen čest gost”, ispričala nam je gledajući prema polaznoj stanici.

Sa Amrom je radnike koji vrše posljednje pripreme pred otvaranje Trebevićke žičare posmatrala i Mahira Duraković koja se rodila pet godina nakon njenog otvaranja, ali kako nam je ispričala nije ostala uskraćena za lijepa sjećanja. Odrastala je uz nju i rekla nam je da je ona uvijek podsjeća na najljepše dane djetinjstva.

“I zaista je svih ovih 25 godina svima nedostajala. Nedavno smo se svi mi koji smo kao djeca ovdje provodili najviše vremena ponovo okupili na ovom mjestu i kroz razgovor zapravo shvatili da je njeno ponovno otvaranje jedan prelijep gest”, počela je priču Mahira.

Oko polazne stanice Trebevićke žičare je bilo i igralište, a u posebnom sjećanju su joj ostale stepenice koje su, kako nam je kazala, uvijek bile prepune ljudi koji su čekali u redu za vožnju, a vodile su prema ulazu u kabinu u kojoj je Mahira bila čest gost.

“Radnici Trebevićke žičare su nas često puštali da se vozimo pogotovo radnim danima kada nije bilo puno gužve. Te smo dane posmatrali kao praznike. Sjećam se također da je kao i u svakoj dječijoj igri bilo nezgoda, padova i lomova, ali nikada to nije umanjilo prelijepo sjećanje na žičaru”, rekla nam je Mahira.

Dodala je da su ljudi koji su radili na Trebevićkoj žičari i brinuli za sigurnost ljudi smatrani članovima porodice.

“Oni su veliki dio života proveli radeći na Trebevićkoj žičari neki čak i 30 godina koliko je ona zapravo i opstala. Nedavno sam srela jednu ženu koja mi je ispričala da je samo još dvoje ljudi koji su tu radili živo”, kazala je Mahira.

Mahira Duraković (Foto: D. S./Klix.ba)

Mahira Duraković (Foto: D. S./Klix.ba)

Sjeća se da su se na svakom polugodištu organizovali školski izleti na Trebević i vožnja žičarom.

“Trebević je tada bio najposjećenije izletište i ostao je sve do sada. Imao je najbolju klimu, a i pogled kakav nema nijedna sarajevska planina. Također, bio je blizu i nekako pitom, ljudi su ga uvijek voljeli. Smatram da je obnavljanje žičare jedan od najvećih i najznačajnijih objekata nakon rata i osim što lično meni budi sjećanje na djetinjstvo, ona je zapravo simbol spajanja jer povezuje federalni dio sa Republikom Srpskom”, pojasnila nam je.

Iako će nova žičara imati moderniji izgled i neće vizuelno podsjećati na staru, ipak je zadržano zvono koje se svaki put oglašavalo kada bi žičara krenula sa polazne stanice.

“Kada sam taj zvuk zvona prvi put čula nakon toliko godina emocije su preovladale. Zaista je nevjerovatno koliko ti određeni detalji čovjeka u potpunosti mogu vratiti u prošlost. I ono što me posebno raduje jeste velika zainteresovanost kako građana tako i posjetilaca kojih je do sada na hiljade posjetilo radove i Trebevićku žičaru. Čak i oni koji ne znaju put, a koje sretnem uputim ih rado jer je ovo nešto što svi trebaju vidjeti i posjetiti”, rekla nam je Mahira.

Zbog toga, Mahira smatra da će po drugi put otvaranje žičare biti još svečanije obilježeno jer je Sarajevo već prepoznato kao turistički centar, a za žičaru, kako nam je rekla, čuli su ljudi i iz udaljenijih zemalja.

“Iskreno se nadam da ću se na dan otvaranja sa svojom porodicom uspjeti provozati žičarom jer znam da će biti mnogo ljudi. Ipak se nadam da će najviše biti djece da i njihovo djetinjstvo kao što je i moje obilježi žičara”, kazala je.

Žičara je uništena 1992. godine u ratu, a Mahira je tada već bila odrasla i sjeća se da su ljudi uprkos tome nastojali da je sačuvaju.

“Sjećam se kao da je jučer bilo. Kada je granatirana prvo su uništeni reflektori koji su je osvjetljavali, a nakon toga sajle i kabine koje su kasnije konzervirane iako su bile devastirane u potpunosti. Ono što je preostalo od objekta iskorišteno je za otvaranje štamparije i u tom smislu je bio sačuvan sve do rušenja zbog početka njene izgradnje”, istakla je Mahira.

Za kraj razgovora je spomenula i to da je i cijena karata za Trebevićku žičaru nešto što će se razlikovati od prijašnjeg vremena jer kako nam je rekla istu cijenu su plaćali i građani i posjetioci Sarajeva.

“Ja se nadam da će se to promijeniti i da će tako opet biti jer zaista smatram da je ružno da se ljudi na taj način razdvajaju. U svakom slučaju Trebevićka žičara će dati sasvim novu dimenziju Sarajevu, ali i Trebeviću čija je infrastruktura značajno poboljšana i pamtim da su tu ljudi oduvijek sa porodicama voljeli otići i na Brusu i Vidikovcu uživajući u svježem zraku piti kafu, a Sarajevo imati kao ‘na dlanu’. Nadam se da će ponovo ovih 115 stepenica, koliko ih je bilo i ranije, biti prepune ljudi koji će čekati na svoj red da se provozaju Trebevićkom žičarom”, zaključila je Mahira.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE