Guglanjem do ‘istine’ o Srebrenici

Zamislite da ulazite u knjižaru da kupite knjigu o Srebrenici i prva koju vidite ima naslov “Srebrenica je laž”. Na istoj polici iza nje još šest-sedam knjiga sa sličnim naslovima. Šta biste pomislili?

Isto je i sa internetom. Kada želite saznati informacije, naučiti nešto, guglate ili idete na YouTube. Enciklopedija Vam nije prvi izvor, već internet pretraživač.

Najznačajniji izvori informacija za mlade u Bosni i Hercegovini su online mediji i društvene mreže, navodi se u prošlogodišnjem istraživanju Mediacentra Sarajevo. No, šta kada ono što čitate na internetu nije tačno?

Kada u Google pretraživač upišete “Srebrenica je” – prvi ili među prvima automatsko popunjenim rezultatima je “Srebrenica je laž”. Probajte.

Bez obzira na jezik, u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sjedinjenim Državama, Češkoj, Holandiji i Švedskoj rezultat je “Srebrenica je laž”.

Nakon upita Radija Slobodna Evropa (RSE) Google je uklonio predloženi rezultat na engleskom jeziku.

No, na drugim jezicima on je i dalje prisutan.

‘Nisam iznenađena’

U julu 1995. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini, u samo nekoliko dana više od 8.000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti odvedeno je iz Srebrenice, zatvoreno i ubijeno. Više od 25.000 žena, djece i starih protjerano je iz tadašnje zaštićene zone Ujedinjenih nacija.

Prvu pravomoćnu presudu za genocid u Evropi Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio je 2004. u slučaju generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića.

No, ako danas na istoku entiteta Republika Srpska, u nekadašnjoj sigurnoj zoni UN-a, u Google upišete “Srebrenica je”, prvi automatski popunjen rezultat bit će da je “laž”.

“Kada sam vidjela da piše ‘Srebrenica je laž’ nisam bila iznenađena, jer, nažalost, i danas veliki broj ljudi negira genocid tako što za genocid govore da je laž, da se nije desio i slično”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Azemina Suljić, učenica trećeg razreda srednje škole u Srebrenici.

Na Googleu stoji da svake sekunde procesira 63.000 upita, odnosno 5,6 milijardi “guglanja” svakog dana. I Azeminini upiti su među njima. Iako pomisli da nisu 100 posto tačne, Google je i za nju čest izvor informacija.

“Najčešće za školu kada radim referat na određenu temu.”

I Tijana Stefanović (23) iz Gornjeg Milanovca u centralnoj Srbiji koristi Google da sazna nove stvari.

“Prvo pretražim na internetu”, kaže nam Tijana uz napomenu da gleda više od jedne pretrage.

Njeno pretraživanje Googlea, ali i YouTubea, također pokazuje automatski popunjene rezultate “Srebrenica je laž.”

“Nisam bila iznenađena, ali isto tako nisam očekivala da će to biti prvi rezultat pretrage. Verovatno je to nešto što se najviše pretraživalo kod nas, pa je na prvom mestu”, kaže Tijana.

Kako funkcioniše pretraga?

Kada u Google ukucate neki pojam, pretraživač će uzeti u obzir “sve što ste bili i što ćete biti”.

“Kako bi odlučio koja predviđanja da pokaže, naš sistem traži uobičajene upite koji odgovaraju onome što neko krene unositi u polje za pretraživanje”, ističe se u Googleovom objašnjenju.

Slično pojašnjava i Filip Milošević iz Share Fondacije, organizacije specijalizovane za unapređivanje prava i sloboda u online sferi.

“Da bi odlučili šta da prikažu, sistemi analiziraju česte i popularne upite, ali u obzir uzimaju i druge faktore, poput jezika i lokacije korisnika koji radi pretragu kako bi predikcije bile ‘relevantnije’ i uštedele što više vremena.”

Kada ukucate u Google “Srebrenica je” pretraživač će na “umu” imati odakle pišete i koliko je ljudi prije vas isto ukucavalo. A, prosječan korisnik, kaže Google, u pretraživač dnevno kuca tri do četiri puta.

Zašto takvi rezultati?

No, ako je Međunarodni sud presudio genocid, ako zemlje poput Bosne i Hercegovine, Crne Gore imaju zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida, zbog čega se neistina nalazi među prvim predloženim rezultatima. Zašto se na polici sa knjigama nalazi lažan sadržaj?

“Ovakvi sistemi koji rade na bazi algoritama, ne mogu da budu savršeni i neutralni zbog same prirode podataka koje obrađuju, a koje stvaraju ljudi – koji po prirodi nisu neutralni”, kaže Milošević.

Zbog toga, smatra on, često se dešava da “vrate rezultate koji su pristrasni, diskriminišući, uvredljivi, ili čak impliciraju na činjenice koje nisu proverene ili poznate”.

Opšinrije na portalu RSE.