Jugonostalgija: U “staroj Jugi” malo se radilo i puno odmaralo

Fenomen jugonostalgije je posljednjih godina predmet sve većeg interesovanja istoričara, ekonomista, sociologa, ali i vidljiviji dio naše svakodnevice. Da li su siguran doživotni posao, dobijeni stanovi i ljetovanja preko firme, besplatno školovanje i zdravstvena zaštita, razlog za žaljenje?

Da li je to pozitivno ili negativno osjećanje ili sjećanje? Ili nam možda nedostaje stari sistem vrijednosti?

Žal za mlados’

Da li je jugonostalgija žal za vremenima koja su prošla ili uspomene na mladost, druženje i slobodu i šta je bilo najbolje u SFRJ pitali smo građane u našim centrima.

Građani su saglasni da je to vrijeme značilo mir i stabilnost, kako kažu “narod je bio vrijedan”. Osim međusobnog poštovanja građani žale za mirom.

“Jugoslaviju smo voljeli jer je to bila bezbjedna zemlja, ona je bila uzorak u evropskom i svjetskom miljeu multietičnosti, multikuturnosti. Nisu se prebrojavali, uslovno rečeno, mozda neko i jeste, ali zvanično se nisu prebrojavali. A dobar dio građana iz odnosa prema Jugoslaviji se izjašnjavao kao Jugosloveni”,  kaže prof. dr Duško Vejnović sociolog iz Banjaluke.

Građani napominju da su imali više novaca i slobode i “ko je htio da radi, imao je”, kažu.

Možda se uzrok za ove divne uspomene zapravo krije u statistici.

Jugoslavija je 1985. u javnom sektoru imala 6 miliona zaposlenih, više od četvrtine ih je bilo na nepotrebnim radnim mjestima, 700.000 radnika dnevno bilo je na bolovanju, a 600.000 na odmoru. Tako je radnik na poslu provodio prosječno 3 sata i 30 minuta dnevno.

“Suština je bila puna zaposlenost, a koji je bio nivo efikasnosti radne snage, to nije bilo bitno. Dakle imate oko jedne četvrtine viška zaposlenih u prosjeku. Tada je nastala i izreka ne možete biti toliko malo plaćeni, koliko malo možete da radite”, kaže prof. dr Božo Drašković ekonomista iz Beograda.

I pored takvog ustrojstva privrede godišnja stopa rasta u SFRJ je bila oko 8,5 posto što je i danas impozantan rezultat.

Drašković kaže da je socijalističko samoupravljanje bilo specifičan model

“On je bio ni zapad ni istok, niti klasični državni socijalizam, ni klasični kapitalizam. To je bio socioekonomski koncept razvoja u kojem postoji ravnoteža između socijanih interesa i ekonomskih ciljeva”, pojašnjava Drašković.

Sa građanima koje smo pitali u anketi slaže se i prof.dr Vjeran Pavlaković sa Filzofskog fakulteta u Rijeci.

“Sigurno je bilo to ujedinjenost, bila je jača država imala je i svoju proizvodnju i svoje mjesto na karti Evrope, moglo se putovati, ljudi su mogli upoznati različite kulture, vere”, kaže Pavlaković.

Iz našeg kratkog razgovora sa građanima sve tri države i njihovih subjektivnih stavova, može se zaključiti da je lijepu atmosferu Jugoslavije pravila u stvari osigurana egzistencija, to jest siguran posao, za sve njene stanovnike.

Iz toga je zatim proizilazilo sve ostalo – osjećaj bezbjednosti, neugroženosti, posvećenost porodici i prijateljima, niska stopa kriminala za kojim nije bilo ni potrebe i zbog svega toga – osjećaj slobode!

Mada nikada ne treba zanemariti ni stari dobri “Žal za mlados’ faktor”.

Banjaluka.net