Majka pet kćeri: Odgajamo ih da budu odgovorne i vrijedne, vjera je temelj, izvor snage i smisla

Zbog brojnih izazova savremenog načina življena, ali i ne tako dobre ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini, mnogi se roditelji uglavnom odlučuju za jedno, najviše dvije djece.

Rijetki su oni koji imaju troje ili više nasljednika, a jedna od njih je porodica Makaš iz Sarajeva. Samra i Mahir odlučili su krenuti težim, ali kako kažu, puno ljepšim i ispunjenijim putem. Ovaj bračni par ponosan je na svojih pet cura – 21-godišnju Ajnu, 19-godišnju Džejlu, 15-godišnju Ejlu, i dvije blizanke Ajšu i Asju, koje su dobili 2019.

Višestruke prvakinje u taekwondou

Ajna, Džejla i Ejla poznate su bosanskohercegovačkoj javnosti, ali i van granica naše zemlje, kao višestruke prvakinje u taekwondou. Samra kaže kako je njihova soba puna medalja, te da su cure odavno prestale brojati.

– Ajna je državna, federalna i kantonalna prvakinja, dok je Džejla pokupila medalje i sa evropskih i svjetskih takmičenja u taekwondou u svim kategorijama – kadeti, juniori, seniori. Zaista smo svi ponosni jer je jučer u Sarajevu, posljednjeg dana takmičenja “Taekwondo Multi European games” osvojila zlatnu medalju za našu zemlju u konkurenciji seniorki i tako drugi put postala evropska prvakinja. Ejla je dva puta osvojila treće mjesto na Evropskom prvenstvu u Estoniji i na Malti. Treće mjesto u konkurenciji kadetkinja osvojila je na “Taekwondo Multi European games”. Medalja je zaista puno, sigurno svaka ima po stotinu sa raznih takmičenja – ponosno ističe Samra.

Na pitanje – kako je biti mama petero djece te kako izgleda jedan njen dan – Samra odgovara kako su jutra posebno užurbana…

– Suprug treba na vrijeme stići na posao, djevojke u školu, treninge, uglavnom je ujutro najveća gužva ispred kupatila jer neki u isto vrijeme ustaju, treba se istuširati, oprati zube… Neki su i nervozni jer bi još malo spavali… Ja sam uglavnom u kuhinji, pripremam doručak, ispunjavam želje… Preko dana je puno tiše kad ostanem sa blizankama, pa između raspremanja i pripreme ručka, nađem i vremena da na miru popijem kafu. I večeri su vrlo slične jutrima jer neko neće da večera, nekome se baš tada ne ide na spavanje, još bi gledale neki film, dopisivale se sa prijateljima…, ali se na kraju uvijek dogovorimo. Starije djevojke dugo su u sportu, pa su navikle na strožiji režim, da se na vrijeme mora jesti i paziti šta se jede, ali i ići na spavanje kako bi ujutro lakše ustajale i bile spremne za školu, treninge. One mi i puno pomažu, naročito tokom vikenda, kada imaju i više slobodnog vremena – priča Samra u povodu 15. maja, Međunarodnog dana porodice.

Iako je uloga porodice veoma značajna, danas je ona, prema riječima Samre, potisnuta na marginu društva, a u prvi plan su izbile neke druge manje značajne stvari, poput jurnjave za materijalnim vrijednostima.

– Odlučila sam ostati kod kuće samo zato da bih svoju djecu odgojila kako treba, da mi uvijek budu na očima, da znam za njihove uspjehe, ali i probleme i da ih zajedno rješavamo, da znam kad su i šta jele, kad su izašle iz kuće i kada će doći, te gdje i sa kim provode vrijeme kada nisu u stanu… Sport jeste bio njihov izbor, ali i moja i suprugova podrška nije izostala sve ove godine baš zbog toga kako bismo ih udaljili s ulice i društvenih mreža. Naravno, u svemu nam pomaže i vjera koja je temelj naše porodice i izvor snage i smisla. Mislim da svaki čovjek mora vjerovati u nešto jer bez toga život nema smisla.

Majčinstvo je kaže zahtjevno, ali i nešto što je svakodnevno ispunjava.

– U današnjem vremenu roditeljima nije lako odgojiti dijete i izvesti ga na pravi put. Roditeljske ljubavi im ne nedostaje, ali ih ne mazimo, želimo da budu odgovorni, vrijedni i pošteni članovi društva. Naravno, da sam često umorna, ali djevojke mi daju snagu. Često me pitaju – kako sve stižem? Ne stižem puno toga uraditi, poredala sam prioritete – ne mora sve biti popeglano, svaki dan trebam očistiti kuhinju i kupatilo, ali ne moram svaki dan obrisati prašinu sa komode, oprati prozore… Ja imam samo sestru i uvijek sam, dok sam odrastala, maštala kako bi lijepo bilo da sam imala još sestara i braće. Mislim da je to najveće bogatstvo i to me je negdje i opredijelilo da ne ostanem na jednom ili dvoje djece. Razmišljam da kada mene i supruga jednom ne bude da će oni imati jedni druge i u dobru i u zlu, da će se pomagati, tako ih barem učimo.

Koliko država pomaže

Na kraju razgovora Samra se osvrnula i na to – koliko naša država pomaže porodicama sa više djece?

– Živimo od suprugove plaće i 280 KM dječijeg dodatak kojeg smo počeli dobijati prije 12 mjeseci. I hvala Bogu ne oskudijevamo ni u čemu. Ono što je problem su ta putovanja kada djeca trebaju na takmičenja van BiH. To košta, pa često suprug podiže kredit. Nekada se može otići, nekada ne. Primjera radi, iako bi sigurno donijela neku od medalja, Džejla neće moći krajem maja putovati u Azerbejdžan na takmičenje u taekwondou jer nismo u prilici osigurati od 2.500 do 3.000 KM, koliko iznose troškovi puta i boravka na takmičenju po osobi. Obraćali smo se i nadležnim institucijama, ali gdje god predamo, dobijemo odbijenicu uz obrazloženje ili da nemaju novca u budžetu ili da su već nekoga pomogli. Mislim da bi država trebala više obratiti pažnje na djecu koja su talentirana i koja donose rezultate. Sponzora nemamo, sami smo, klub pomogne kad može, ali u većini slučajeva sve je prepušteno roditeljima – ispričala je Samra Makaš.

Faktor