Mališani bosih nogu u neuvjetnim šatorima maštaju o učionici sa klupama

Hiljade raseljeničkih porodica i dalje vode golu borbu za preživljavanje u kampovima u Idlibu, a posebno se to odnosi na djecu koja pohađaju nastavu u neuvjetnim šatorima i sanjaju dan kada će svoje školovanje nastaviti u školskim učionicama, javlja Anadolu Agency (AA).

Rat u Siriji traje skoro 11 godina, a u napadima snaga lojalnih režimu Bashara al-Assada uništene su stotine škola. Iako postoje napori da se djeci osigura nastavak obrazovanja, desetine hiljada sirijskih mališana nemaju tu mogućnost ili je ona svedena na puku improvizaciju nastave u šatorima.

Najveća enklava pod kontrolom sirijske opozicije

Upravo takva situacija je u provinciji Idlib, koja je najveća enklava pod kontrolom sirijske opozicije i koja je pod opsadom snaga odanih režimu Bashara al-Assada i njegovih saveznika.

Reporterska ekipa AA posjetila je kamp Sukkari kod Idliba, a nastavnik Kemal Hasan je kazao da prizori sa njegovih časova ponajbolje pokazuju u kakvim uvjetima odrastaju djeca u toj regiji.

“Šator koji koristimo kao učionicu je pocijepan, prokišnjava i nema ni peć kojom bi se djeca grijala. Sa koleginicom već godinu i pol radim kao volonter. U učionici nemamo klupe, djeca su često prehlađena, ali se ipak trudimo da ne prekinemo nastavu“, kazao je Hasan.

Ističući kako se radi o djeci koja su s porodicama u Idlib protjerana iz različitih dijelova Sirije, Hasan je kazao da je bolna činjenica da mnogo tinejdžera u Siriji još uvijek ne zna čitati i pisati.

“Posebno je teško u ovom zimskom periodu. Pozivamo sve institucije i dobre ljude koji su u prilici da nam pomognu. Moj san je da ova djeca što prije sjednu u đačke klupe i imaju adekvatne uvjete za nastavu“, kazao je Hasan.

Nastavnica Rabia Kannas također je kazala da rade u nehumanim uvjetima i da se trude da pomognu toj djeci čije porodice doslovno vode borbu za golo preživljavanje.

“Djeca nemaju adekvatan pribor, udžbenike. Oni su na neki način ipak sretni jer ne znaju za bolje. Pozivamo humanitarce da čuju vapaj nas koje srce boli kada vidimo ovu djecu“, kazala je Kannas.

Od prijatelja posuđujem olovku i papir

Desetogodišnja Yasemin Habib kazala je da voli školu i da joj je želja da ima đački pribor i klupu kao većina djece u svijetu.

“Zbog blata je teško i doći do škole. Želja mi je da imam dobru školu i da se obrazujem“, kazala je Habib.

I učenik Merve Omer je kazao da voli školu, ali da mu otac ne može priuštiti školski pribor.

“Od prijatelja posuđujem olovku i papir, pa tako pišem. Moj san je da nastavim školovanje i jednog dana postanem učitelj“, kazao je Omer.