Nakon odlaska američke vojske Afganistanci u strahu od novog rata u raljama siromaštva

Imtiaz Mohmand (19) zarađuje od prodaje dinja u gajbi smještenoj na svom motociklu s tri točka u naselju afganistanske prijestolnice Kart-e-Now. Uspio je završiti samo sedmi razred prije nego što je zaposlen kako bi pomogao uzdržavati porodicu. Dva puta su ga pljačkali, a oba puta oduzet mu je i mobitel, zajedno sa skromnom dnevnom zaradom.

Za četiri dana on i četvorica prijatelja napustit će Afganistan. Oni su krijumčaru platili da ih prevuče preko granice do Irana i dalje do Turske, piše Associated Press.

“Ovdje nema posla, nema sigurnosti. Posvuda ima lopova. Pokušao sam zaraditi za život, ali ne mogu”, rekao je Mohmand, koji već ima sedam prijatelja na putu za Tursku.

Mohmandove frustracije i anksioznost provlače se poput teme kroz većinu razgovora u današnjem Afganistanu dok Afganistanci svjedoče konačnom povlačenju američke vojske i njenih NATO saveznika.

Američki predsjednik Joe Biden rekao je da je Amerika učinila ono zbog čega je došla do Afganistana, kaznila Al Kaidu koja je izvršila napade 11. septembra. Nakon gotovo 20 godina Biden je rekao da je vrijeme da se prekine američki “beskonačni rat”.

Afganistanci, međutim, kažu da međunarodne snage napuštaju zemlju duboko osiromašenu, na rubu još jednog građanskog rata i sa sve većim bezakonjem koje neke užasava više od rastuće talibanske pobune.

Toliko je značajna opasnost koju je najviši general Washingtona u Afganistanu general Austen Miller upozorio ove sedmice u Kabulu na ono što je imalo sve elemente oproštajnog medijskog izvještaja da eskalacija nasilja riskira građanski rat “koji bi trebao zabrinuti svijet”.

Izvan turskog Visa centra u centru grada Kabula cesta je pretrpana vozilima s pogonom na sva četiri točka i novim Toyotinim Corollama bogatijih, koji traže vize za odlazak. Od najave konačnog povlačenja, hiljade zahtjeva za vizu preplavilo je Tursku ambasadu u Kabulu. I druge ambasade također su izvijestile o dramatičnom porastu.

“Naši ljudi misle da će možda započeti građanski rat i to je glavni problem zašto ljudi žele ići u inostranstvo”, rekao je Abdullah Saeed, predavač na Univerzitetu u Kabulu. Podnosio je zahtjev za vizu kako bi prisustvovao konferenciji. “Sve naše političke stranke dobivaju oružje. Ovdje svi imaju oružje, pa su zato ljudi uplašeni”.

Zatvaranje nekih zapadnih ambasada i upozorenja drugih da njihovi građani napuste zemlju samo produbljuju osjećaj straha. Dok neki Afganistanci odlučuju otići, legalno ili ilegalno, drugi naseljavaju svoje porodice u inostranstvo, a zatim nastavljaju raditi u Afganistanu.

Afganistanci stoje u hiljadama ispred kancelarije, gdje se izdaju pasoši kako bi dobili dokument, možda i otišli, nesigurni šta donosi sutra.

Salia Siddiqi sjedila je ispod drveta s troje od svoje sedmero djece, jedna od hiljadu ljudi koji čekaju pasoše. Čekala je da preda svoje papire za porodične pasoše, iako nije bila sigurna hoće li moći putovati ili kako to uopće priuštiti.

“Nigdje nema sigurnosti. Ne možete putovati u provincije”, rekla je. “Ne radi se o meni, već o mojoj djeci. Ne znam hoće li ovdje imati budućnost. Mislimo da će biti nasilja, dolazi mračno vrijeme.”

“Naš najveći neprijatelj je neizvjesnost”, rekao je Tamim Asey, osnivač i izvršni predsjednik Instituta za ratne i mirovne studije sa sjedištem u Kabulu. “Nije da nemamo nadu. Nije da nemamo sposobnost formulisanja ili stvaranja vizije za zemlju u odsustvu međunarodne zajednice. To je taj tamni oblak neizvjesnosti.”

Afganistan izgleda znatno drugačije nego 2001. godine. Ima interneta, većina ljudi ima mobitele, žene su zaposlene, a škole za dječake i djevojčice su otvorene, iako se većina Afganistanaca, koji mogu priuštiti samo državne škole, žali na nedostatak kvalificiranih učitelja, zalihe, pa čak i zgrade.

Čak su i talibani pokušali potaknuti Afganistance da ostanu kod kuće, obećavajući da se neće imati čega bojati. Talibani su poslali neke od svojih starijih članova vijeća iz svog političkog sjedišta u bliskoistočnoj državi Katar, kako bi osigurali manjinskim etničkim skupinama da mogu sigurno živjeti pod pokretom kojim dominiraju Paštuni.

Ipak, mnogi Afganistanci kažu da im se nakon 20 godina i milijardi dolara čini da je njihova budućnost sumorna. Afganistan je jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu, prema Transparency Internationalu. Njeno je političko vodstvo duboko podijeljeno i u sukobu je skoro u vezi sa svim pitanjima, čak i u vezi s predsjedništvom. Prošle godine, istovremeno, ali nakratko, su imali dva predsjednika.

Stopa nezaposlenosti službeno iznosi 35 posto, iako je vjerovatno veća. Asey kaže da jedva 13 posto od stotina hiljada novih diplomanata svake godine pronađe posao. Prema Svjetskoj banci, 54 posto stanovništva je ispod granice siromaštva, što donosi manje od 1,90 dolara dnevno.

Ipak, od 2002. godine Sjedinjene Države potrošile su više od 144 milijarde dolara na obnovu i razvoj – više od 17 milijardi dolara samo za pomoć ministarstvima afganistanske vlade.

General Dawlat Waziri, bivši glasnogovornik Ministarstva odbrane, požalio se da međunarodna zajednica nije stvorila trajna radna mjesta, niti je Afganistancima prenosila vještine i izgradila industriju kako bi postali samodostatni.

“Naprimjer, svaki metak morao je doći iz Amerike”, rekao je. “Zašto ih nismo stvorili ovdje?”

Ipak, većina Afganistanaca krivi korumpirane političare i dužnosnike, od kojih mnogi žive u luksuznom kabulskom naselju Shairpur. Tamo se nalaze mramorne vile od pet i šest spratova, mnoge zaštićene barikadama i teško naoružanim stražarima.