Pjevač javno poručio: “Zovem neku da se sa mnom tušira”

Nakon skoro tri godine sreli smo Mileta Kitića. Ovaj put u njemačkom gradu Offenbachu, u kultnoj diskoteci „Play“. Na početku smo ga odmah upitali za zdravlje, a on je u svom stilu odgovorio:

Primio sve vakcine

-Meni ni bager ništa ne može, a ne tamo ta neka korona. Primio sam sve te vakcine, nisam ni kahnuo, a ne nešto drugo. Jedino mi je nedostajao tenis, da se nađem sa mojim jaranima, a jedan od njih je Haris Džinović, pa da zaigramo. Najviše sam sjedio u dvorištu kuće i tako upražnjavao svoje vrijeme. Znam da se Haris par puta maskirao da ga ne prepoznaju, ali ja nisam htio da me neko vidi, uslika, pa da pišu kako kršim pravila. Da se sve to nastavilo, postao bi pravi djed (smijeh). Lijepo mi je bilo prvih petnaestak dana, ali kasnije dosadilo. Elena i ja samo bili sami, tu je bila i jedna njena dobra drugarica koja je znala ili koja zna jako dobro da kuha, pa nam je s te strane mnogo pomogla.

Poznati ste kao veliki šarmer na estradi, a Vaša supruga Marta je bila u Dominikanskoj Republici za vrijeme korone, da li vam je nedostajalo žena?

-Ma, kako ti znaš da mi je nedostajala (smijeh). Ja kažem mojoj kćerki idi uzmi auto, pa se ti i tvoja drugarica malo provozajte jedno dva do tri sata, a šta se tada dešavalo u mojoj kući zadržat ću za sebe (smijeh). Pa onda pozovem neku da se sa mnom malo istuširamo (smijeh).

Bili ste jedan od rijetkih pjevača koji nije javno zakukao da nema novca?

-Ma , to je malo previše. Mnogi od nas su jako dobro radili, pa i zaradili. Kako je ljudima koji nisu imali ni dinara, pa nisu kukali i preživjeli su. Sramota bi bilo da niko od nas pjevača nije nešto za crne dane ostavio.

Tokom pandemije umrle su mnoge Vaše kolege?

-To je bilo strašno, sve me je to dovodilo do ludila. Jednostavno, nisam mogao da shvatim šta se dešava. A, umirali su i neki ljudi koji su meni posebno bili dragi, a nisu bili iz svijeta muzike. Od doktora, do običnih ljudi, koji su mi bili srcu prirasli. A, smrću Džeja, Marinka, Tozovca, Merime… estrada je zaista mnogo  izgubila, sve su to bili vrhunski pjevači i veoma drage kolege.

Već dugo sarađujete sa Šedom, muzičarem koji Vas godinama prati. Kako je došlo do Vaše saradnje, upoznavanja?

-Moždu ću biti malo opširan, ali to je veoma interesantna priča. Ja sam prije na nastupe bilo gdje oni bili, dolazio i svaki orkestar koji je bio na licu mjesta znali su moje pjesme. Ali, sada kako je to zvučalo? E, sad dolazim na nastup u Hanover i tamo je bio Saša jedan harmonikaš i dvojica klavijaturista. i Šedo je bio tu. A, ja sam uvijek to mrzio, jer sam volio žive instrumente, a mašina to ne može. Otpjevam ja prvi blok i skontam da su bili dobri jer je bio i bubnjar tu, a meni tada upravo izašao album „Zlato, srebro, dukati“. Kaže meni onda Saša da drugi blok počnem samo sa Šedom jer je on skinuo te moje nove pjesme. Joj kažem ja, nemoj meni te orguljaše, ali kada je krenuo sa onom zurlum, pa bubnjeve zakovao, pa počeo da svira pjesme od „Južnog vetra“ sve u originalu. On je do tada malo svirao i radio u restoranu kod njegove majke, a ja sam mu te večeri rekao, da sve ostalo batali i da nastavi da radi sa mnom i, tako evo već pune 22 godine. Nikada nismo zbog posla došli u sukob, jesmo samo zbog riba, odnosno žena. Bio je fin na početku, a onda mi počeo sve da ih otima. Od mirnog Šede pretvorio se u otimača mojih djevojaka (smijeh). Svakom bi poželio da ima jednog Šedu. Novca ima dovoljno za sve ,zna svoj posao i veoma je odgovoran i profesionalan.

Iskreno, da nije bilo „Južnog vetra“, da li biste stekli i danas imali takvu enormnu regionalnu popularnost?

-Ne i ne, sigurno ne. Ja sa Miletom Basom ne komuniciram, a rastali smo se 1996. godine, Kemal i Šemsa su otišli malo ranije, a ja sam ostao najduže. Ali, sam onda i sam počeo da primjećujem lagani pad, dva albuma nisu prošla onako kako sam očekivao. Svako čast Banetu Vasiću, on je najbolji harmonikaš na Balkanu, ali Perica Zdravković, Sava Bojić i Mile Bas, e to je taj zvuk. Kada sam otišao, Mile Bas se naljutio na mene. A, sad to iskreno govorim, da nije bilo njega i „Južnog vetra“, ja bih danas traktor vozio.

Kako ste uopšte došli u „Južni vetar“?

-Ja sam jedno vrijeme boravio, živio i radio u Americi gdje su mi bili i roditelji. Sa mnom je tada bila i moja tadašnja supruga Bosa i kćerka Sanja. Onda se Bosa vrati u Bosnu, otvorila neke butike, Sanja krenula u školu u Sarajevu, a ja ostao da pjevam po nekim kafanama. Radio sam pet dana u sedmici, ali kada sam vremenom vidio da me ni u toj kafani više niko ne sluša već igraju karte i da im moja pjesam smeta, vratim se i ja nazad za Bosnu. Onda sam snimio jedan album sa Nazifom Gljivom i Bosancem „Plavi jorgovani“, ali ni to nije bilo nešto dobro prošlo. A, najveći krivac, pokoj mu ili rahmet lijepoj duši, za moj dolazak u „Južni vetar“ je Sinan Sakić. Te godine je Bešlić izdao „Dijamante“, bila turneja, ali kada sam vidio Sinana na koncertu u Tuzli, shvatio sam da smo mi svi jedno veliko ništa naspram njega. Kada je krenuo vidio sam ljude da vrište, djevojke udaraju glavom o zid, bilo je to fascinantno. Sinan me predložio kod Mileta ,ali on nije bio oduševljen sa mnom. E, tada je i Hanka Paldum bila najpopularnija pjevačica Jugoslavije i izdala je album „Nema kajanja“ sa „Južnim vetrom“. Imala je promociju u Domu sindikata u Beogradu, ja sam prije toga tri godine pjevao na Robnoj kući u Sarajevu i jedini sam u gradu pjevao grčke pjesme. Poslije Hankinog koncerta, odemo mi u neku kafanu i Muradif Brkić, tadašnji Hankin suprug, me natjera da otpjevam par grčkih pjesama, a Mile Bas je bio tu. Nakon mog otpjevanog bloka, on mi priđe i kaže mi da dođem sutra kod njega. Sve poslije toga je legenda.

Odbijao hitove

Zašto ste svojevremeno poslije Seje Pitića i Vi snimili pjesmu „Hiljadu kiša u meni pada“?

-Pjesma mi se jednostavno svidjela. To je jedna fenomenalna kultna pjesma, koju je je Sejo tako dobro otpjevao. Mile je nama uvijek davao devet pjesama, morao si sve to snimiti, ali si mogao i jednu odabrati. Na tom albumu nije bilo neke pjesme koja je mirisala na hit, pa sam ja insistirao da snimim opet tu Sejinu pjesmu. Pa ja sam trebao da snimim pjesmu Mijata Božovića, „Plava žena, topla zima“ koju je snimio Sejo i pjevao na Ilidži 1980. godine. Ja je odbijem, nije mi se svidjela, a ja snimim pjesmu „O gitaro“ za koju se nikad nije čulo, a Sejo baci na koljena kompletnu Jugoslaviju tom pjesmom. Ja sam najteži čovjek za saradnju, najveće hitove nisam htio da snimim poput „Ja neću ljepšu“, „Vuk samotnjak“, „Plava ciganko“, Šampanjac“, a sve postali hitovi“.

Express