Prevencija i kontrola: Djeci ne možemo zabraniti internet, za lajkove se upuštaju u opasne izazove

Djeca su na internetu izložena mnogim izazovima koji za njih mogu biti opasni, ali u vrijeme kada tehnologija napreduje i postala je sastavni dio života, skoro je nemoguće uskratiti im pristup mreži. Jedini način na koji se može prevenirati da djeca budu žrtve opasnosti koje vrebaju u virtuelnom prostoru, u bilo kojem smislu, jeste da se edukuju, te da roditelji i nastavnici sa njima razviju dobar odnos i uzajamno povjerenje. 

Prema riječima Vahidina Đaltura, sudskog vješataka za informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, osim cyber bullinga, jedna od najvećih prijetnji djeci na internetu su seksualni predatori.

– To su virtuelni prijatelji, sa kojima djeca naprave iznimno dobra prijateljstva. Takve osobe targetiraju jako puno djece i onda kada dobiju odgovor od određenog boja njih, nastavljaju komunikaciju sa djecom i za otprilike četiri do šest mjeseci se razvija to “prijateljstvo”. Dijete jednostavno “zavoli” osobu koju u životu nije vidjelo – kazao je.

Povjerenje u virtuelne prijatelje

Objasnio je da ta osoba djetetu šalje razne fotografije, koje su prilagođene njegovom uzrastu. Predstavljaju se kao dječaci ili djevojčice, obično su to suprotni spolovi od djeteta kojem se javljaju. Tako ih “navlače” i onda traže da se sami slikaju, da šalju eksplicitne fotografije, te razmjenjuju ih jedni s drugima.

– Najgori stadij tog odnosa je kada se dijete odluči naći sa predatorom, a nije ni svjesno da ta osoba ima 50 ili 60 godina, da je dosta starija nego što se predstavlja. Na kraju krajeva, kod nas je u Živinicama nedavno bio slučaj kada se djevojčica našla sa takvom osobom, mislim da je nažalost došlo i do seksualnog odnosa – dodao je.

Đaltur je istakao da je jako loše to što djeca više vjeruju svojim virtuelnim prijateljima nego roditeljima.

– Ti virtuelni prijatelji imaju mnogo više razumijevanja za njih nego roditelji ili nastavnici. Onda se djeca njima povjere, faktički dobijaju rame za plakanje, nekoga kome se povjeruju i ko im sve odobrava, i tako se lagano stječe to prijateljstvo.

Na TikToku, ali i drugim društvenim mrežama, nerijetko se djeci postavljaju određeni izazovi koje trebaju ispuniti i snimiti, te postaviti na mrežu kako bi dokazali da su to uspjeli. U utrci za preglede i lajkove, djeca i mladi se nerijetko upuštaju u izazove koji mogu biti opasni po život. U martu ove godine policijske agencije u BiH upozoravale su roditelje da obrate pažnju na svoju djecu jer je na TikToku bio aktuelan izazov u kojem se djeca pozivaju da počine samoubistvo.

– Mi se toga nećemo lako riješiti ni sada ni u bliskoj budućnosti iz jednog jedinog razloga – nisu samo izazovi koji pozivaju direktno na samoubistva problem. Tu su i izazovi gdje djeca, da bi se pokazala i dokazala, šetaju na desetospratnici, na ivici same zgrade, i snimaju se, pretrčavaju prugu kada treba da prođe tramvaj ili voz, pretrčavaju cestu… Svi ti izazovi su opasni po život jer doslovno sekunde dijele od teških povreda, odnosno tog ishoda – naglasio je.

Takve stvari, navodi naš sagovornik, ipak se mogu prevenirati.

– Roditelj je roditelj. On treba da postavlja pravila. Roditelj treba da kontroliše telefon. Ne samo da pregleda letimično za minutu-dvije. Treba da pregleda sve profile jer djeca naprave jako puno profila, pa onda kad roditelj kaže “pokaži mi telefon”, on mu pokaže, recimo, Instagram profil koji je fantastičan, ima samo desetak prijatelja iz njegovog razreda i to je to. Onda kada roditelj vrati telefon, dijete se loguje na onaj profil gdje radi to što radi i roditelj o tome nema predstavu.

Razgovor sa djecom

Istakao je da se roditelji moraju malo više informatički opismeniti.

– Definitivno malo više vremena moraju razgovarati sa djecom na tu temu, pokušati napraviti prijatelja od djeteta, da mu se dijete povjeri i da, ukoliko dobije neku prijetnju, zahtjeve za takvim fotografijama, ode ocu i majci i kaže: “Dobio sam ovo, šta vi mislite?” Kada dođemo u tu fazu, mi ćemo imati odličnu prevenciju.

Iako se vode mnoge polemike oko toga da li djeci treba zabraniti pristup internetu i je li im mjesto na društvenim mrežama, IT stručnjak smatra da je takvo nešto skoro pa nemoguće učiniti, te da roditelji, u svakom slučaju, moraju razgovarati sa svojim djetetom.

– Ne mogu sada reći da nema mjesta za djecu na društvenim mrežama, zato što su sve to platforme koje su osmišljene za zabavu, edukaciju, šaljive stvari… Sve na internetu što je tako zamišljeno, nažalost, može i iskorištava se u jako loše svrhe. Samo ograničavanje djece, tipa, “nećeš na internet”, neće imati efekta jer djeca će naći načina, vjerujte. Uzet će od druga i drugarice… Puno je bolje otvoreno razgovarati i objasniti koje su to opasnosti, kako da ih prepoznaju i kako da reaguju, kome to da prijave. Ukoliko idemo samo represivno prema djeci, mislim da tu rezultata nema. Djeca će naći način da zaobiđu sve te naše zabrane – zaključio je Đaltur.

Važna uloga škole

Kako je za Faktor kazao Elmedin Muratbegović, profesor na fakultetu za Kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, neophodno je da obrazovni program bude propraćen sadržajima kojima će se djeci objasniti svi izazovi koji ih čekaju u životu.

– To se radi na odjeljenskim zajednicama kada je, recimo, međusobno nasilje u pitanju. Međutim, veoma malo se spominju teme komunikacije u digitalnom okruženju, tako da djeca su praktično prepuštena sama sebi. Kako to vrlo često u novinama čitamo ili slušamo na vijestima, odgovornost se prebacuje na roditelje. Malo je to nerealno jer je ovo prvi put u historiji civilizacije da u jednoj oblasti života dominiraju mlađi, a ne stariji. U prijevodu, djeca su informisanija od odraslih i brže prihvataju nove sadržaje – kazao je.

Prema njegovim riječima, opasnost je to da djeca, nažalost, u visokom procentu ne doživljavaju odrasle kao autoritet iz domena digitalne tehnologije.

– Nama problem predstavljaju inovacije, nešto novo što dolazi i što praktično uži krug ljudi, koji profesionalno prate te platforme, zna čemu vodi i šta se može desiti. Ne znam koliko je realno da roditelji educiraju djecu u informatičkom smislu jer svaki peti roditelj je kod nas sposoban to da uradi. Tako da mi ne možemo diskriminirati djecu, niti prepustiti djeci da se pate zato što će nekom roditelj znati, a nekome neće znati nešto pokazati. To se mora svesti na mjesto gdje bi poslali svu djecu uzrasta od šest do 14 godina. To je osnovna škola – zaključio je Muratbegović.