Tanka je linija između života i smrti: Sarajevska legenda o hafizu Žutom i danas ledi krv u žilama

Od kada je Sarajevo postalo, grad je čuvao tajne. O ljudima, ulicama, mahalama, a šaputale su ih kaldrme i dvorišta zarasla u travi i divlji ružičnjaci kada bi ko sjeo na kamen da se odmori i napije hladne vode sa česme.

Neke priče, kažu stari, bolje i da se ne pričaju, a mladi često odmahnu rukom, pa kažu da je to neko nekada izmislio iz dosade ili što je htio uplašiti komšije ili djecu da ne idu svukuda kad nije vrijeme.

Ali priče su čekale, pa se spomenu u razgovorima onako ili natjeraju nekog putnika namjernika da ih istraži i sazna o tome šta grad krije u sjeni stvarnosti. Jedna od njih je ona gdje granica između smrti i života blijedi, a zebnja se stvara na koži.

Legenda o hafizu Žutom, kako je prozvan od stanovnika Sari hafiz Hasan – efendija, govori o nadnaravnom i iskustvima tadašnjih Sarajlija. Vjeruje se da je evlija, osoba sa velikom vjerom i bogobojaznosti, u narodnom jeziku poznat i kao ‘dobri’.

Vlajko Palavestra u knjizi Legende iz starog Sarajeva, a po usmenim predanjima stanovnika, kaže da će ‘onoga ko pokraj groba prođe, a ne prouči molitvu za hafizovu dušu, boljeti noge’. Ako se to desi, valjalo je uzeti malo zemlje s hafizova groba, ponijeti kući i moliti se nad tom zemljom, pa će bolest proći.

Palavestra bilježi da su se neke šaljivdžije dogovorili da malo ismiju Žutog hafiza. Hafiz dođe i upita ga: ‘Hoćemo li klanjati dženazu živom ili mrtvom čovjeku?’

Hafiz je bio saglasan, pa reče: Tako i jeste. Pošto su klanjali dženazu i ispratili Žutog hafiza, šaljivdžije otkriju tabut, kad u tabutu nađu svog druga.

Za hafiza Žutog stanovnici su govorili da je ‘čudan i dobar sa dervišima (op.a. islamski duhovni red)’. Liječio je ljude, a oni počeše vjerovati da je vidovit.

Pa tako Palavestra donosi priču i o jednoj ženi, kojoj kada se selila iz jedne kuće u drugu, nestalo nekih stvari. Oko ponoći ukaže joj se u sobi gdje je spavala čovjek potpuno žut, bijele brade, u zelenu džubetu, pa joj reče: ‘Sto mi ne daš mira?

U knjizi je zapisana još jedna legenda, u kojoj je neki Čeljo zbog svojih pogrešaka bio protjeran iz Sarajeva. Kad, jednog dana ugleda on na ulici Žutog hafiza kako mu ide u susret.

Na to mu hafiz odgovori: ‘Ja sam, Čeljo, došao po tebe, da te vodim kući u Sarajevo. Čeljo mu stane na nogu i zažmiri, a kad mu hafiz reče da otvori oči, on vidje da više nije u tuđem svijetu, nego na sred Kovača u Sarajevu.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE