Tragedija traži odgovorne, a ne žrtvenog jarca

Nakon sarajevske tragedije ukazuju se refleksi da se krivac nađe što je brže moguće. U takvoj atmosferi najlakše je fokus usmjeriti na vozača tramvaja, čovjeka koji je u trenutku užasa bio za komandama. Međutim, svaljivanje katastrofe na leđa jedne osobe je i opasno i neodgovorno.

Ovaj grad i ova vlast morali su imati sistem. Zna se ko održava šine i vozila, ko određuje dinamiku tehničkih pregleda i upravlja sigurnosnim protokolima, a zna se i ko ih postavlja. 

Zato je logično da svaka ozbiljna istraga krene od tehničke ispravnosti tramvaja i stanja infrastrukture do procedura održavanja i nadzora. Upravo onako kako je već upozorila struka. 

Tragedije u javnom prijevozu rijetko su rezultat samo jedne greške. Češće su posljedica niza propusta koji se godinama talože, sve dok ih jedan događaj ne razotkrije.

Zato je ključno pitanje da li je sistem bio dovoljno siguran da ovakvu nesreću spriječi. 

Tek kada se to utvrdi, može se govoriti o stvarnoj odgovornosti, ali i o tome kako spriječiti da se ništa slično nikad ne ponovi.