U bespućima tužilačkih ladica: Ko se još sjeća predmeta Ikona, Farmer, Registrar, Bege Bektića…

Prije nešto više od pet godina, tačnije 9. novembra 2017. godine, pripadnici Federalne uprave policije, po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, proveli su akciju kodnog naziva “Registar”.

U sklopu te akcije, policajci FUP-a uhapsili su Predraga Kurteša i Dragana Miokovića, nekadašnje visoke funkciore koji su kao članovi SDP-a obavljali funkcije u izvršnoj vlasti u FBiH, kao i Kemala Kačapora i Enesa Maslu. Objavljeno je da se traga i za Aleksandrom Ristićem, koji je u trenucima akcije bio nedostupan bh. organima gonjenja.

Kako je tada zvanično saopćeno iz Tužilaštva BiH, sumnjičili su se da su kao članovi organizovane kriminalne grupe sklapanjem štetnog ugovora sa unaprijed dogovorenim dobavljačem softverske opreme pribavili protivpravnu imovinsku korist od oko million KM i za isti iznos oštetitli budžet FBiH.

– Oni se sumnjiče da su u periodu od 2011. do 2014. godine, u okviru ogranizovane kriminalne grupe, prethodno osmišljenim i usaglašenim zajedničkim djelovanjem pristupili provođenju mjera i radnji u cilju zaključenja štetnog ugovora u vrijednosti od 2.155.000 KM za nabavku softverske i hardverske opreme radi uspostave Jedinstvenog sistema centralnog matičnog registra FBiH, sa unaprijed dogovorenim dobavljačem i to provođenjem postupka pregovaranja bez objave javnog poziva. Na taj način sebi su pribavili spomenutu protivpravnu imovinsku korist, a za koji iznos je oštećen Budžet Federacije BiH – saopćeno je.

Tada je saopćeno i da je istraga u završnoj fazi, te da se uskoro očekuje podizanje optužnice.

Pet godina “završne faze” istrage

Prošlo je punih pet godina, a istraga koja je tada bila u “završnoj fazi”, barem koliko je zvanično poznato, nikada nije okončana.

Na upit Faktora šta je sa ovim predmetom i da li je u proteklih pet godina donesena bilo kakva tužilačka odluka, u toj pravosudnoj instituciji po ko zna koji put odlučili su reagirati onako kako smo i navikli – ignoriranjem.

U Tužilaštvu BiH poslovično kažu kako je “istraga u toku” i “poduzimaju se određene mjere i radnje” svaki put i kada ih se pita za istragu protiv Bege Bektića, nekadašnjeg predsjednika Općinskog odbora Socijademokratske partije (SDP) Srebrenica, koji je početkom decembra 2020. godina bio glavna vijest u većini medija u BiH.

Njega je 1. decembra 2020. zajedno sa još dva člana SDP-a Muamerom Sandžićem i Enverom Hamzićem uhapsila SIPA zbog sumnji u izborne prevare tokom izbornog procesa u Srebrenici.

Uhapšeni su zbog sumnje da su ukrali identitet više osoba bošnjačke nacionalnosti koje su, potom, fiktivno prijavili u Srbiji za glasanje putem pošte. Sve je to urađeno kako bi se osigurali glasovi za Mladena Grujičića u utrci za načelnika, kao i za SDP čiji je nosilac liste bio Bektić.

– Predmet je u radu, vrši se analiza prikupljene dokumentacije. Kada se izvrše sve potrebne radnje, uskoro će biti donesena tužilačka odluka, te će javnost biti informisana – odgovorili su Faktoru iz Tužilaštva BiH u martu ove godine. Prođe evo i novembar, a “analiza prikupljene dokumentacije” i “sve potrebne radnje” po svemu sudeći i dalje traju.

“Analiza” se po svemu sudeći odvija negdje u dubinama tužilačkih ladica, istim onim gdje se nalaze i svi “formirani predmeti” protiv Milorada Dodika, čiji tačan broj više niko i ne zna.

Krajem marta ove godine čelnik SNSD-a i novoimenovani predsjednik RS-a saslušan je u Tužilaštvu BiH u svojstvu osumnjičenog u predmetu Pavlović banka. Od tada nema nikakvih informacija o ovom slučaju koji je očekivano izazvao veliku pažnju javnosti u BiH.

Taj slučaj traje još od 2016. godine, kada je Tužilaštvo BiH otvorilo istragu i to nakon što je Srpska demokratska stranka krajem 2015. podnijela krivičnu prijavu protiv Dodika za zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja, davanja i primanja mita, te udruživanja radi činjenja krivičnih djela i organizovanog kriminala.

Prema navodima iz te prijave, Dodik je na beogradskom Dedinju kupio vilu i platio je gotovinom, a potom podigao fiktivni kredit kod Pavlović banke u iznosu od 750.000 eura da bi mu poslužio kao pokriće za tu “sumnjivu transakciju”. Dodik je, naravno, sve te optužbe negirao.

Slučaj Pavlović banka samo je jedan u nizu “formiranih predmeta” zbog kojih bi Dodik, kada bi tužioci radili svoj posao, trebao svakodnevno boraviti u Tužilaštvu BiH.

Krajem 2021. godine niz političara RS-a dalo je izjave zbog sumnje za počinjenje krivičnog djela napad na ustavni poredak, odnosno neustavni prenos nadležnosti sa države na entitet. Iako je upravo Dodik bio na čelu tihog državnog udara, koji je, kako upravo on to kaže u stanju mirovanja zbog globalnih dešavanja, u Tužilaštvu BiH očigledno nisu, te i dalje ne smatraju da bi ga trebalo saslušati.

Dodik je također nastavio u svojim medijskim nastupima javno negirati genocid u Srebrenici, što je, nakon izmjena Krivičnog zakona BiH koje je u julu 2021. nametnuo tadašnji visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, krivično djelo. Protiv Dodika je zbog toga podneseno više krivičnih prijava, ali nije poznato šta Tužilaštvo na čelu sa Milankom Kajganićem namjerava, ako išta i namjerava poduzeti, tim povodom.

Slučaj “Ikona” davno se izgubio u bespućima “međunarodne pravne pomoći” i ostalih pravnih zavrzlama.

Sudbina istrage pokrenute zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka u medijima u Republici Srpskoj, pokrenuta u septembru 2020. godine, također je nepoznata.

Ovaj svjedok, koji je iskaz dao pod pseudonimom M-16 na suđenju 2017. godine, izjavio je u sudnici kako mu je tokom 1996. godine Radovan Višković nudio novac za prekopavanje masovne grobnice u Milićima.

Svjedok M-16 je iskaz dao u predmetu gdje se za genocid u Srebrenici sudi nekadašnjim policijskim funkcionerima Miodragu Josipoviću i ostalima, koji su optuženi za prisilno premještanje, transport i zarobljavanje bošnjačkog stanovništva, a nekima je na teret stavljeno i pogubljenje muškaraca.

Podsjetimo, najprije je Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica entiteta RS-a, odnosno njegov direktor Milorad Kojić, najavio da će objaviti spisak svjedoka koji su svjedočili u predmetima ratnih zločina protiv osoba srpske nacionalnosti.

Nakon što je izostala bilo kakava reakcija nadležnih, prvenstveno Tužilaštva BiH, mediji u RS-u su krenuli sa realizacijom Kojićeve prijetnje: Najprije je u Glasu Srpske objavljen članak u kojem je objavio inicijale i mjesto prebivališta zaštićenog svjedoka M-16, a zatim su mediji u RS-u, uključujući i RTRS, otišli korak dalje, objavivši puno ime i prezime osobe za koju tvrde da je zaštićeni svjedok.

Mediji u Republici Srpskoj na ovaj način direktno su doveli u opasnost zaštićenog svjedoka.

Nakon što su novinari iz pojedinih redakcija iz manjeg bh. entiteta pozivani u Tužilaštvo BiH da daju izjave, novih informacija o slučaju nema.

Sjeća li se iko predmeta “Farmer”?

Početkom 2019. godine, na području Bosne i Hercegovine izvedena je velika akcija kodnog naziva “Farmer” u kojoj je tada uhapšeno više osoba zbog malverzacija sa dodjelama traktora koje je 2012. godine BiH donirala Kina.

Sporni traktori trebali su biti raspoređeni izbjeglicama, ali je Vijeće ministara BiH nakon majskih poplava 2014. godine odlučilo da kinesku mehanizaciju i opremu, čija je vrijednost veća od milion KM, donirati poplavljenima.

U stvarnosti, traktori, ali i druga oprema – laktofrizi i analizatori za mlijeko, setovi za mužu i druga oprema – otišli su u ruke i onima koji nisu pretrpjeli nikakvu štetu u poplavama.

Predsjednik Komisije Federalne vlade bio je Ivica Mladina, savjetnik tadašnjeg premijera FBiH Nermina Nikšića, te je on bio jedan od uhapšenih u akciji krajem marta 2019. Tada je privedeno više osoba, a sumnja se da su od 2014. do polovine 2015. u svojstvu članova Komisije za dodjelu poljoprivredne mehanizacije nezakonito podijelili i prodali poljoprivrednu mehanizaciju.

Podjela i prodaja su vršeni na način da su osumnjičeni u ovom predmetu opremu za gotov novac prodavali direktno korisnicima ili putem posrednika po znatno nižim tržišnim cjenama, a sve u cilju stjecanja protivpravne imovinske koristi.

U akciji je tada bio uhapšen i bivši ministar u Vladi FBiH Desnica Radivojević, koji je na kraju, barem dosad, jedini završio na optuženičkoj klupi, te je, na osnovu sporazuma o priznanju krivnje, u aprilu prošle godine osuđen na osam mjeseci zatvora.

“Kompleksni predmeti na kojima se intenzivno radi”

Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo, koje (bi trebalo da) vodi istragu ovog slučaja, Faktoru je ranije rečeno da se istraga u odnosu na ostale osumnjičene, ukupno njih 17, nastavlja.

– Radi se o kompleksnom predmetu na kojem se aktivno i intenzivno radi. Preduzeto je više radnji dokazivanja – kazali su nam iz ranije Tužilaštva.

Skoro četiri godine kasnije epiloga ovog slučaja nema.

Još nije poznato ni šta se desilo sa prijavom Elmedina Konakovića, koji je bivšeg gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skaku i načelnika Općine Stari Grad Ibrahima Hadžibajrića prijavio za navodno počinjeno krivično djelo davanje dara ili drugih oblika koristi radi trgovine utjecajem.

Bio je to klasični “drž’te lopova” manevar šefa Naroda i Pravde, nakon blamaže na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća kada je bezuspješno glasano za novo rukovodstvo. Tadašnja “Četvorka” nije imala većinu da izabere Bogića Bogićevića za gradonačelnika. Sjednica je prekinuta zbog nedostatka kvoruma jer je nekoliko vijećnika, nakon što su uočene nepravilnosti u glasanju, napustilo sjednicu.

Nakon poniženja koju su mu priredili poigravajući se sa njegovim imenom, kredibilitetom i ljudskim dostojanstvom, Bogićević se povukao iz utrke za gradonačelnika Sarajeva.

On je tada u pismu predsjedniku SDP-a Nerminu Nikšiću jasno ukazao ko su krivci za politički cirkus u Gradskom vijeću, ali se Konaković brže bolje snašao pa za sve okrivio Skaku i Hadžibajrića.

SDP, NiP i Naša stranka su u saopćenju nakon otkazivanja sjednice naveli da su “aktuelni gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka i Ibrahim Hadžibajrić, načelnik Općine Stari Grad u Sarajevu, na tajnom glasanju na čelo Gradskog vijeća pokušali dovesti Srđana Srdića sa ciljem rušenja našeg kandidata Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva”.

Skaki i Hadžibajriću, protiv kojih je Konaković podnio prijavu, naredbom Općinskog suda u Sarajevu 1. aprila privremeno su oduzeti mobilni telefoni i više ih niko nije kontaktirao.

Nepoznato je i šta se desilo sa predmetima formiranih nakon brojnih, zvučnih akcija, nerijetko sa velikim brojem uhapšenih, među kojima su gotovo po pravilu i službene osobe – pripadnici policijskih agencija, carinici, ljudi iz pravosuđa… niz je gotovo pa beskonačan.

Jedan od razloga je vjerovatno i taj što se, prvenstveno kada je u pitanju Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, čak i kada im se obrate novinari, koji se još jedini s vremena na vrijeme sjete ovih predmeta, ponašaju kao da su sreli medvjeda – prave se mrtvi.

Faktor.ba