Upoznajte Ann-Sofie Hermansson, bivšu gradonačelnicu Geteborga koja sada vozi kamion

Ann-Sofie Hermansson je bivša gradonačelnica Geteborga, a sada je vozačica komunalnog kamiona. Za Klix.ba je govorila o svom životnom i profesionalnom putu.

Njena karijera se razlikuje od karijera većine političara, ne samo u Švedskoj, već i u ostatku svijeta. Na očev savjet je odlučila položiti vozački ispit za teretna vozila. Kao djevojka se zaposlila u Volvu, u kojem je radila upravo kao vozačica.

Postala je sindikalna aktivistica, a onda i članica Socijaldemokratske partije. U dugogodišnjoj političkoj karijeri uspjela je biti i gradonačelnica Geteborga, drugog najvećeg grada u Švedskoj.

Građani je pamte kao vrlo skromnu političarku – dok je bila gradonačelnica nije imala službeni automobil, nije imala tjelohranitelje, često je na radnom mjestu jela hranu koju je donosila od kuće. Iz aktivne politike se povukla nakon lošeg rezultata socijaldemokrata u Geteborgu na izborima 2018. godine. Pamte je i po tome što je dobro obavljala gradonačelnički posao.

Hermansson je za Klix.ba govorila o tome zašto se zaposlila u Volvu te zašto se odlučila za članstvo u Socijaldemokratskoj partiji, decenijama vladajućom u ovoj zemlji.

Osvrnula se na put do gradonačelnice, kao i na pitanje privilegija političara u Švedskoj i u Bosni i Hercegovini. Tema razgovora su bili razlozi povlačenja iz aktivne politike i zašto je odlučila postati vozačica komunalnog kamiona.

Hermansson smo pitali koliko je Švedska uspjela opstati kao socijalna država, odnosno koliko se prepustila neoliberalnom kapitalizmu, a komentarisala je i stanje ljevice.

Obrazložila je kako posmatra aktivizam svoje sugrađanke, aktivistice za zaštitu okoliša Grete Thunberg. Odgovorila je i da li će se ponovo politički aktivirati, a imala je poruku i za mlade koji su politički aktivni, kao i mlade koji to žele postati.

Kao djevojka ste počeli raditi u Volvu. Možete li nam kazati kako je došlo do vašeg zaposlenja u ovoj kompaniji i šta ste u njoj radili?

U kompaniji Volvo Cars počela sam raditi 1984. godine, kada sam imala 19 godina. Počela sam raditi kao vozačica kamiona. Željela sam da se odselim od kuće i da sama sebe izdržavam. Bio je to dobar posao koji sam radila sedam godina.

Nešto kasnije postajete sindikalna aktivistica i članica Socijaldemokratske partije. Zašto ste se odlučili na članstvo u ovoj stranci?

Sindikalnim aktivizmom sam se bavila u vezi s pitanjima radnih uslova. Kasnije sam se politički opredijelila za Socijaldemokratsku partiju. Smatrala sam, a još uvijek smatram, da se pragmatičnim reformama može stvoriti ravnopravno društvo.

Možete li nam ispričati kako je tekao vaš put do gradonačelnice Geteborga? Koliko je to bilo teško?

Doktorirala sam nakon zaposlenja u Volvu. Potom sam bila angažovana kao stručnjakinja u socijaldemokratskoj vladi, a nakon toga u Konfederaciji sindikata u Štokholmu.

Onda sam se vratila u Geteborg, gdje sam radila za bivšeg gradonačelnika Gorana Johanssona. Nekoliko godina sam bila ombudsman zastupnika Socijaldemokratske partije u Evropskom parlamentu.

Pitali su me 2015. da li želim biti čelnica zastupnika socijaldemokrata u Geteborgu, a samim tim i gradonačelnica. Pristala sam na to i gradonačelničku dužnost sam preuzela 2016.

Navodi se da ste i kao gradonačelnica nastavili živjeti vrlo skromno. Između ostaloga, niste imali službeni automobil, kretali ste se bez tjelohranitelja, na posao ste donosili hranu od kuće. Da li se tako ponaša većina političara u Švedskoj ili ste vi bili među izuzecima?

To je teško pitanje. To ovisi o funkciji koju obnašate i u kakvim uslovima izvršavate političke poslove.

Ja nisam osjećala da mi trebaju automobil i tjelohranitelj. Kada bih imala stresan dan, hranu sam donosila od kuće, a nekad sam jela izvan radnog mjesta.

Pretpostavljam da se većina političara osjeća kao i ja. Postoji razlika kod onih koji su u vladi. Tada imate drugačiji doživljaj prijetnje.

Kakve privilegije imaju političari u vašoj zemlji?

Privilegija je raditi na promjeni društva, a pri tome biti plaćen za to. Ja sam bila dobro plaćena.

Kada već govorimo o privilegijama političara, zamolio bih vas za komentar o onima koje imaju političari u Bosni i Hercegovini. Te privilegije su vrlo velike.

Primjera radi, načelnici lokalnih zajednica imaju platu i do 2.000 eura, imaju službeni automobil koji se koristi i u privatne svrhe, po završetku načelničkog mandata imaju pravo na tzv. bijeli hljeb ili veliku novčanu naknadu tokom godinu dana i niz drugih privilegija. Kako ovo komentarišete?

Smatram da je razumno da tokom jednog perioda postoji naknada po završetku rada na političkoj poziciji. Tokom devet mjeseci sam imala naknadu koja je iznosila 80 posto od ukupne plate. To je dobro došlo dok nismo razmislili kako ćemo se izdržavati u budućnosti.

Teško je komentarisati privilegije političara u drugim zemljama. Premalo znam kakve su one u Bosni i Hercegovini.

Zašto ste se povukli iz politike? Da li je tačno da ste to uradili pod pritiskom svoje stranke zbog loših izbornih rezultata na izborima 2018. godine?

Socijaldemokrate u Geteborgu su procijenile da mi je potrebno uskratiti povjerenje. Radilo se o borbi za vlast i različitim političkim stavovima. Nakon izbornog poraza podnijela sam ostavke na sve stranačke funkcije u Geteborgu.

Onda ste na iznenađenje mnogih postali vozačica komunalnog kamiona. Ali, prije toga ste navodno imali ponude za mnogo plaćenije poslove. Da li je istina da ste te ponude odbili? Ako jeste, zašto ste to učinili?

Ne, takve ponude nisam imala. Ja sam u mladosti položila vozački ispit za vozačicu kamiona. Moj otac je bio vozač kamiona i mislio je da bih i ja trebala imati dozvolu. On me je i naučio voziti. To mi se učinilo kao dobar posao, a i morala sam iznaći način kako plaćati stanarinu, kao i svi drugi.

Zašto ste se odlučili biti vozačica komunalnog kamiona? Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Radim od 6:15 do 15 sati. Vozim komunalni kamion te odvozim smeće i kompost iz domaćinstava. To je naporan posao, ali i neovisan.

Radimo po dvoje u kamionu i volim raditi nešto što je društvenog karaktera. To je posao zbog kojeg osjećate zadovoljstvo i zbog kojeg imate profesionalan odnos.

Radnica ste, sindikalistica, bili ste političarka. Švedsku u svijetu doživljavaju kao idealan primjer socijalne države. Za građane Bosne i Hercegovine to je primjer kako zemlja treba izgledati. Međutim, postoje oni koji smatraju da je Švedska u posljednjih nekoliko godina znatno prihvatila neoliberalne principe. Da li je to zaista tako?

Mislim da je Švedska još uvijek veoma dobra zemlja, s dobrim blagostanjem. Ali, čak i kod nas sve više dominira tržišno razmišljanje. Ono nije uvijek loše, ali je loše kada postane dominantno. Postoji izreka: Tržište je dobar sluga, ali loš gospodar. To je zaista istina.

Ljevica u cijelom svijetu je u krizi. Vaša zemlja je među rijetkim u kojim je jedna ljevičarska stranka na vlasti. Šta mislite da je uzrok krize ljevice?

Ljevica ima nisko samopoštovanje. Mi imamo ponosnu historiju u izgradnji demokratije i blagostanja, a sve kako bismo stvorili ravnopravno društvo. Danas smo malo izgubljeni.

Mislim da se trebamo zalagati za tri stvari. Prva je da se zalažemo za ključne vrijednosti i protiv fundamentalističkih snaga. Druga je da moramo imati odgovarajuću poreznu politiku i aktivno tržište rada. Treća je da pitanje jednakosti morate vrlo ozbiljno shvatiti. Kada ste bolesni, onda morate imati razumnu naknadu. Kada ste povrijeđeni na radu, onda morate imate naknadu za povredu na radu.

Upravo se vaša sugrađanka Greta Thunberg doživljava kao neko ko promiče ljevičarske ideje. Postoje oni koji o njoj pohvalno govore, ali i oni koji su njeni kritičari. Za nju se vežu i teorije zavjera. Ko je Greta Thunberg i kako posmatrate ono što ona radi?

Mislim da je Greta Thunberg mlada osoba koju pokreće iskrena posvećenost. Istina je da postoje različita razmišljanja o tome kako bismo trebali odgovoriti na klimatska pitanja. Ali, ona zaista radi fantastičan posao u korist javnosti.

Jeste li i dalje članica Socijaldemokratske partije? Da li ćete se ponovo politički aktivirati?

Još uvijek sam članica Socijaldemokratske partije. Trenutno se čini dalekim pitanje ponovnog političkog angažmana, ali nikada ne smijete reći da se to neće ponovo desiti. Stvar je povjerenja. Ako nemate povjerenja u svoju stranku, onda ne biste ni trebali biti političar.

Koja bi bila vaša poruka mladima koji se žele politički aktivirati ili koji su već politički aktivni?

Postanite politički aktivni. Ne morate biti stručnjak za nešto, ali slijedite ono što vam je blisko srcu i nemojte strahovati da potražite pomoć jer smo zajedno snažniji.