Vlasti BiH ne žele u EU

I najvećim optimistima je već odavno jasno da vlasti Bosne i Hercegovine nemaju volju da nas priključe Evropskoj uniji (EU). Nije pomoglo ni više od milijardu i kusur miliona eura, koje EU nudi u Planu rasta za Zapadni Balkan, od čega su polovina bespovratni razvojni grantovi.

Odbijaju domaće vlasti da donesu zakon po kojem bi sudije i tužioci mogli postati samo pošteni i nezavisni profesionalci, koji će periodično i detaljno izvijestiti građane o svojoj imovini i njenom porijeklu. Nespremnost za donošenje takvog, evropskog zakona, zaustavilo nas je na putu ka EU.

Jasno vidi vlast kuda to vodi, na primjeru Albanije. Tamo je posljednjih godina više od 60 posto sudija i tužilaca smijenjeno ili podnijelo ostavke, da izbjegnu provjeru.

Formiran je albanski FBI (SPAK), koji je u zatvor ili u bijeg preko granice natjerao plejadu bivših i aktuelnih ministara, gradonačelnika, pa i bivšeg premijera. Albanija se tako slobodila korupcije i postala regionalni lider na EU putu.

Sad najbrže povlači stotine miliona iz EU fonda, dok mi čvrsto držimo začelje regiona. Izgubili smo već 10 posto od obećane milijarde i kusur eura, a izvjesno je da ćemo od preostalih 976 miliona vidjeti malo ili ništa.

Uz to, izborna je godina, pa nosioci vlasti imaju druge prioritete. Tako Ministarstvo finansija i trezora BiH, koji drži Dodikov SNSD, mjesecima odgađa potpisivanje čak i dva tipska sporazuma s EU.

Oni treba tek da pravno regulišu prenos novca iz EU fonda. Potpisale su ga sve zapadno-balkanske zemlje osim nas.

Zvaničnog objašnjenja nema, ali je jasno da vlastima ne trebaju stotine miliona iz EU, dok imaju neograničen pristup domaćim budžetima, bez nadzora i suda. Ne trebaju im, jer su uslovljeni uvođenjem vladavine prava u državu stranačkih klanova, rodbinskih veza i pokradenih milijardi.

I dok evropski voz, pun eura i propuštenih prilika, odlazi bez nas, čeka nas nova izborna godina i pregršt starih, neispunjenih obećanja. I najvećim optimistima je već odavno jasno da vlasti Bosne i Hercegovine nemaju volju da nas priključe Evropskoj uniji (EU).

Nije pomoglo ni više od milijardu i kusur miliona eura, koje EU nudi u Planu rasta za Zapadni Balkan, od čega su polovina bespovratni razvojni grantovi. Odbijaju domaće vlasti da donesu zakon po kojem bi sudije i tužioci mogli postati samo pošteni i nezavisni profesionalci, koji će periodično i detaljno izvijestiti građane o svojoj imovini i njenom porijeklu.

Nespremnost za donošenje takvog, evropskog zakona, zaustavilo nas je na putu ka EU. Jasno vidi vlast kuda to vodi, na primjeru Albanije.

Tamo je posljednjih godina više od 60 posto sudija i tužilaca smijenjeno ili podnijelo ostavke, da izbjegnu provjeru. Formiran je albanski FBI (SPAK), koji je u zatvor ili u bijeg preko granice natjerao plejadu bivših i aktuelnih ministara, gradonačelnika, pa i bivšeg premijera.

Albanija se tako slobodila korupcije i postala regionalni lider na EU putu. Sad najbrže povlači stotine miliona iz EU fonda, dok mi čvrsto držimo začelje regiona.

Izgubili smo već 10 posto od obećane milijarde i kusur eura, a izvjesno je da ćemo od preostalih 976 miliona vidjeti malo ili ništa. Uz to, izborna je godina, pa nosioci vlasti imaju druge prioritete.

Tako Ministarstvo finansija i trezora BiH, koji drži Dodikov SNSD, mjesecima odgađa potpisivanje čak i dva tipska sporazuma s EU. Oni treba tek da pravno regulišu prenos novca iz EU fonda.

Potpisale su ga sve zapadno-balkanske zemlje osim nas. Zvaničnog objašnjenja nema, ali je jasno da vlastima ne trebaju stotine miliona iz EU, dok imaju neograničen pristup domaćim budžetima, bez nadzora i suda.

Ne trebaju im, jer su uslovljeni uvođenjem vladavine prava u državu stranačkih klanova, rodbinskih veza i pokradenih milijardi. I dok evropski voz, pun eura i propuštenih prilika, odlazi bez nas, čeka nas nova izborna godina i pregršt starih, neispunjenih obećanja.