Vojska čiji je dolazak značio slobodu: Kako je Armija RBiH iz defanzive prešla u oslobađanje zemlje

Na današnji dan prije 32 godinu odlukom Predsjedništva BiH ujedinjene su sve oružane snage na teritoriji BiH koje su se odupirale agresoru pod jedinstvenu komandu Teritorijalne odbrane BiH, koja je kasnije preimenovana u Armiju Republike Bosne i Hercegovine.

Za prvog komandanta, odnosno za načelnika Glavnog štaba Armije RBiH izabran je general Sefer Halilović, koji je tu funkciju obavljao do 1993. godine. Za njegove zamjenike imenovani su Jovan Divjak i Stjepan Šiber. Sjedište Glavnog štaba Armije RBiH je bilo u Sarajevu i predstavljao je najviši organ u komandnom lancu.

Što se tiče strukturnog uređenja armije, treba reći da je bila sastavljena od korpusa. Korpusi su bili formirani na regionalnom principu.

1. korpus: Sarajevo

5. korpus: Bihać

Odbrana zemlje

Armija RBiH se najviše istakla u odbrambenim operacijama, pogotovo u prvim godinama rata, gdje je uprkos ogromnom disparitetu u naoružanju uspjela da zadrži ključne gradove i komunikacijske veze.

Jedna od takvih operacija je odbrana grada Sarajeva koja je trajala duže od tri i po godine. Najžešće borbe su se vodile 1992. godine, odnosno na samom početku rata, kada su 2. maja snage JNA, uz podršku paravojnih četničkih formacija pokušavale podijeliti grad na dva dijela i potpuno ga zauzeti.

Druga velika pobjeda je bila u Pofalićkoj bici 16. maja 1992. godine kada je još jednom osujećen plan agresora da podijeli grad na dva dijela. Također, bitka koja se ne smije izostaviti je ona za brdo Žuč, kada su 8. juna 1992 godine branioci grada Sarajeva uspjeli ovladati kotom Orlić na vrhu brda.

Rame uz rame s odbranom Sarajeva može se svrstati i odbrana grada Mostara. Potpuno odsječeni od ostatka slobodne teritorije, borci Armije BiH su uspjeli oduprijeti se pokušaju HVO-a da zauzmu lijevu stranu Neretve, a u ljeto 1993. jedinice iz Mostara su spojene s onima iz Drežnice.

U ovu kategoriju se može svrstati i odbrana Goražda grada koji je veći dio rata bio u potpunom okruženju agresorskih snaga.

Pobjednički pohod 1995. godine

Pobjednički pohod bosanske armije krenuo je 1995. godine, a pobjeda koja je sasvim sigurno motivisala svakog pripadnika ove vojske je osvajanje planine Vlašić 20. marta 1995. godine.

Borci Sedmog korpusa su na čelu sa legendarnim komandantom generalom Mehmedom Alagićem, uspjeli ovladati planinom Vlašić oslobodivši stotinu novih kvadratnih kilometara. Taj dan se na najvišem vrhu planine Vlašić, na radio-relejnom čvorištu na Opaljeniku, zavijorila zastava sa ljiljanima promjera 30 sa 20 metara.

U proljeće 1995 počele su operacije na sjeveroistoku Bosne ,a konačan udarac agresoru zadan je 10. septembra operacijom “Uragan” kada je sadejstvom 2. i 3. korpusa oslobođen kompletan prostor Ozrena.

Dio BiH koji je možda i najpoznatiji po operacijama Armije RBiH je Bosanska Krajina. Nakon tri godine defanzivnih operacija, gdje je se u potpunom okruženju nalazio Bihaćki džep opkoljen s tri vojske, u ljeto i jesen 1995. godine oslobodilačkim operacijama oslobođeni su brojni gradovi, Velika Kladuša, Bosanski Petrovac, Ključ, a zadnji grad koji je oslobođen je bio Sanski Most u koje su 10. oktobra ušle jedinice 5. i 7. Korpusa Armije BiH.

Ovom operacijom okončana su oslobodilačka djelovanja Armije BiH, nedugo nakon toga potpisan je Dejtonski mirovni sporazum kojim je okončan rat u BiH.

Zasluga u miru

Armija BiH je nakon rata zajedno sa HVO oformila vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme oružanih snaga 2005. godine, oformljene su jedinstvene oružane snage na teritoriju cijele države. Čuvar baštine na Armiju BiH u Oružanim snagama BiH je 2. pješadijski rendžerski puk.

Vojnim odlikovanjem, Zlatnim ljiljanom odlikovane su 1.742 osobe, a najvišim priznanjem, Ordenom heroja oslobodilačkog rata: odlikovani su: Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Adil Bešić, Safet Zajko, Midhad Hujdur, Enver Šehović i Nesib Malkić dok je Izet Nanić istim ordenom odlikovan 1998. godine.

“Mnogoljudna bosanska ratna Armija, koja je srcem i prsima branila Bosnu i njen narod, izvršila je svoj zadatak! Zahvaljujući njoj, u miru koji je zaključen, ima i nešto pravde, za nas. I to, ima onoliko pravde, koliko je to njena zasluga. Narod se ponosio vama, uvjereni, uvjeren da ste vi najbolji vojnici na svijetu. I jeste! Neprijatelj to zna, i ubuduće će tri puta razmisliti, prije nego što se usudi da digne ruku na zemlju i narod, i narod ove zemlje. Hiljadu devetsto devedeset i druga godina, uz Božiju pomoć, neće se više nikada ponoviti”, govorio je prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović prilikom Smotre jedinica ARBiH na stadionu Koševa, 15. aprila 1997. godine.

Danas se s ponosom prisjećamo svih onih koji su dali svoju mladost, dijelove tijela a oni najbolji i živote, za odbranu Bosne i Hercegovine. Neka im je vječna slava.

Klix