ZAHTJEV ZA REAKCIJU POLICIJE I TUŽILAŠTVA: Vještak Salkić o Telegram grupi “USK” i mogućim krivičnim djelima!

Povodom javnog apela upućenog medijima, u kojem se ukazuje na moguće neovlašteno prikupljanje, razmjenu i distribuciju intimnih fotografija i videosnimaka žena putem Telegram grupe “USK”, stalni sudski vještak kriminalističke struke prof. dr. Hadžib Salkić ukazao je na ozbiljne kriminalističke, krivičnopravne i sigurnosne aspekte ovog problema.

Kako navodi, ako se tvrdnje iz dopisa potvrde, riječ nije samo o neprimjerenoj komunikaciji na društvenim mrežama, nego o potencijalno organizovanom obliku digitalnog nasilja i teškom zadiranju u privatnost i ljudsko dostojanstvo, a ovisno o konkretnim radnjama i okolnostima, i o mogućem izvršenju krivičnih djela.

Salkić naglašava da digitalni prostor nije prostor izvan zakona. Posebno zabrinjava mogućnost da se putem zatvorenih ili poluzatvorenih grupa sistematski prikupljaju, razmjenjuju i distribuiraju intimni sadržaji bez pristanka osoba koje se na njima nalaze. Činjenica da se komunikacija odvija putem Telegrama, kaže, ne znači da su učesnici izvan domašaja zakona niti da je njihov identitet nemoguće utvrditi. Svaka digitalna komunikacija može ostaviti elektronske tragove koji, uz zakonito pribavljanje i odgovarajuću forenzičku obradu, mogu imati dokazni značaj u krivičnom postupku. Pristanak osobe na nastanak intimne fotografije ili snimka, upozorava on, ne znači i pristanak na njihovo objavljivanje, prosljeđivanje ili javnu distribuciju.

Ako se utvrdi da su intimni sadržaji pribavljani, objavljivani ili distribuirani protivno volji osoba koje su na njima prikazane, treba ispitati postojanje obilježja odgovarajućih krivičnih djela prema važećem zakonodavstvu u BiH. Ovisno o činjenicama, mogu biti relevantne odredbe o povredi privatnosti, neovlaštenom snimanju, neovlaštenom korištenju ličnih podataka, prijetnjama, ucjenama, seksualnom uznemiravanju i drugim kažnjivim radnjama. Pritom je, ističe Salkić, nužno razlikovati administratore grupe, osobe koje su sadržaje prvobitno objavile, one koje su ih dalje distribuirale i ostale članove.

Samo članstvo u grupi nije dokaz izvršenja krivičnog djela, a odgovornost se mora zasnivati na konkretnim radnjama, dokazima i individualno utvrđenoj krivnji. Posebno ozbiljna situacija nastaje ako se utvrdi da sadržaji uključuju maloljetne osobe, kada su neophodni hitno postupanje nadležnih organa i posebne mjere zaštite djece.

Vještak podsjeća i da digitalni dokazi zahtijevaju stručnu forenzičku obradu. Snimci ekrana, korisnička imena, identifikatori profila, poruke, fotografije i videosnimci mogu biti značajne polazne informacije, ali snimak ekrana sam po sebi ne dokazuje autentičnost komunikacije niti identitet osobe iza određenog profila.

Zato je potrebno provjeriti autentičnost, integritet, porijeklo i vremenski kontekst podataka, uz dokumentovanje načina njihovog pribavljanja i čuvanja. Važno je i očuvanje dokaza kako bi se spriječilo njihovo uništavanje, izmjena ili gubitak. Brisanje poruke ili profila ne mora značiti da su svi tragovi trajno izgubljeni, ali mogućnost njihovog pronalaska ovisi o tehničkim okolnostima, dostupnosti podataka i zakonitim istražnim ovlaštenjima.

Salkić smatra da bi nadležne policijske agencije i tužilaštva trebali ozbiljno razmotriti dostavljene informacije i, ako za to postoje zakonski uslovi, poduzeti odgovarajuće mjere provjere. One mogu obuhvatiti identifikaciju relevantnih korisničkih naloga, utvrđivanje načina pribavljanja spornih sadržaja, provjeru eventualne neovlaštene distribucije te identifikaciju i zaštitu oštećenih osoba. Posebnu pažnju treba posvetiti mogućim prijetnjama, ucjenama i drugim oblicima prisile kojima mogu biti izložene žrtve. Nadležnost institucija utvrđuje se prema prirodi eventualnog krivičnog djela, mjestu izvršenja i drugim zakonski relevantnim okolnostima.

Zaštita žrtava, poručuje, mora imati apsolutni prioritet jer neovlašteno širenje intimnog sadržaja može imati izuzetno teške psihološke, porodične, profesionalne i društvene posljedice. Žrtve mogu biti izložene poniženju, ucjenama, prijetnjama, stigmatizaciji i dugotrajnom osjećaju nesigurnosti.

Upozorava da se objavljivanjem spornih fotografija, snimaka, identiteta žena ili direktnih poveznica na grupe u kojima se takvi sadržaji distribuiraju može izazvati dodatna viktimizacija, pa mediji imaju značajnu odgovornost da o ovim pojavama izvještavaju profesionalno, bez senzacionalizma i bez reprodukovanja sadržaja koji mogu dodatno ugroziti oštećene.

Prema njegovim riječima, navodi o mogućoj masovnoj razmjeni intimnih sadržaja bez pristanka zahtijevaju ozbiljnu institucionalnu provjeru. Broj članova grupe, ako je tačno naveden, sam po sebi ne dokazuje postojanje organizovane kriminalne aktivnosti, ali može ukazivati na potencijalno velik obim distribucije i povećan rizik od povrede prava osoba čiji se sadržaji razmjenjuju.

Salkić zaključuje da nijedna žena ne smije biti izložena seksualnom ponižavanju, ucjenjivanju ili javnom narušavanju dostojanstva samo zato što je neko došao u posjed njene privatne fotografije ili snimka. Istovremeno, svaka sumnja mora biti istražena profesionalno, nepristrasno i uz poštovanje pretpostavke nevinosti. Od institucija je opravdano očekivati zakonito i pravovremeno postupanje, a od medija odgovorno informisanje javnosti. Digitalno nasilje, naglašava, nije manje ozbiljno zato što se odvija iza ekrana, a njegove posljedice su stvarne.