Psihologija posla: Je li vaš radni kolega zao

Ometanje, tihi tretman i podmuklost. Je li vaš kolega zao ili tu ima nešto više?

Zamislite ova tri scenarija:

Zamolite kolegu za dokumente potrebne da se projekat digne na sljedeći nivo. Nema odgovora.

Potom mu postavite pitanje pokraj fotokopir mašine. On se pretvara da vas ne čuje.

Za vrijeme sastanka sarkastičan je o osjetljivim pitanjima kako bi vas osramotio pred drugima.

Vjerovatno imate posla sa pasivno-agresivnim ponašanjem, gdje se osoba samo površinski nastoji ponašati na odgovarajući način, dok iza fasade ima negativan i opstruktivan stav, objašnjava Preston Ni, profesor komunikologije i autor knjige “Kako se uspješno nositi sa pasivno-agresivnim ljudima”.

On ukazuje na kinesku izreku: “Iza osmijeha postoji skriveni nož.”

Ozbiljnost ponašanja varira od pojedinca do pojedinca. “Većinom se svi s vremena na vrijeme upuštaju u blago pasivno-agresivno ponašanje”, kazao je Ni. “Ako se posvađam s prijateljem, i ne nazovem ga odmah nakon toga, nisam klinički ili patološki pasivno-agresivan. Međutim, patološki pasivno-agresivni imaju tendenciju da koriste svoje ponašanje kao alat za preživljavanje, odnose i interakcije s ljudima”, kaže Ni.

U ekstremnom slučaju, kada pasivno-agresivno ponašanje postaje patološko – modus operandi u privatnom životu ili na poslu – Ni vjeruje da ono dolazi iz boli iz djetinjstva, kada je osoba bila odsječena od svojih osjećaja i ismijavana ili su njeni osjećaji bili odbijeni.

“U nekom trenutku, čovječnost osobe bilo je odbijeno”, rekao je Ni.

Ako su ti osjećaji potiskivani tokom godina, ljutnja se na kraju manifestira na način koji nije konstruktivan, smatra Ni. Instinkt za preživljavanje se razvija. Pasivno agresivna osoba će se boriti protiv ugnjetavanja, bilo da je ono stvarno ili samo njegova percepcija. Opstruiranje projekata poslu kroz tihi tretman ili ograničenu komunikaciju postaje mehanizam suočavanja.

Kada je jedna njemačka radnica pregovarala o boljem položaju u firmi, nekoliko njenih kolega iznenada se prema njoj počelo ponašati po principu toplo-hladno.

“Generalno, mi smo jako pričljiv odjel”, kaže 35-godišnjakinja koja je željela ostati anonimna. A onda je počelo čudno ponašanje. Poslala im je poruku u kojoj ih je pitala je li sve u redu. Niko joj od kolega nije odgovorio.

Umjesto da joj daju do znanja da je njen potez bio nepravedan ili da će prihvatanje veće odgovornosti bez dodatne plaće i samo bolji položaj, rezultirati time da će otežati svima na poslu, oni su bili hladni prema njoj.

“Nisu poricali, ali ni potvrdili to,” rekla je.

Zbunjena pomiješanim signalima, shvatila je da će biti odbijena ako nešto ne učini.

“Moj šef je od mene imao određena očekivanja, pa sam morala natjerati svoje kolege da razgovaraju sa mnom.”

Ostala je profesionalna i dala se na diskusije vezane za posao, odbacivši nekadašnji prijateljski pristup.

“Nisam zainteresirana za obnovu ličnog odnosa ako se neko može tek tako promijeniti”, rekla je.

Umjesto da budeš uvučen u borbu s pasivno-agresivnim kolegama, ubi ih dobrotom.

“Biti pozitivan je najbolji način da ne gubim energiju u vezi s ovim”, rekla je ova izvršna direktorica.

Ni navodi više strategija za suočavanje s pasivno-agresivnim ljudima, uključujući vještine kao što su humor i kratki razgovor. Između ostalog, Ni preporučuje korištenje duhovitih uzvraćanja i držanje podalje ako stvar ne uspije.

“U svojoj srži, pasivno-agresivno ponašanje je ukorijenjeno u osjećaju nemoći”, kazao je Ni.

Urođeni osjećaj nemoći može od nekih ljudi napraviti pretjerano tačne i okrenuti se “uzimanju talaca”.

“Oni koriste svoje ključne pozicije kako bi bilo po njihovom”, kazao je klinički psiholog John Townsend. “Takva osoba može prijetiti napuštanjem kompanije ili ući u lični i suptilni štrajk kako bi blokirao ili ometao posao, ukoliko se drugi ne slažu s njegovim načinom rada.”

Autor knjige “Granica: Kada reći da, kako reći ne i preuzeti kontrolu nad svojim životom”, radio je sa američkom kompanijom koja je bila zaglavila u  kulturi straha. Ljudi su osjećali da ne mogu napraviti grešku, bez postavljanja jedne osobe u organizaciji koja je bila vrlo kritična i sklona osuđivanju ​​- ali i vrlo cijenjena. “Bio je stidljiv momak, a ljudi su hodali po njemu kao po jajima”, rekao je Townsend koji je radio s momkom i dao mu povratne informacije, koje je on odmah demantovao, rekavši:

“Nisam takav.  Imam visoke standarde. Oni jednostavno ne cijene moje standarde i nisu spremni naporno da rade.”  One koji se žale opisao je kao “hrpu nezadovoljnih.”

Bio je toliko uvjeren da prigovori nisu istiniti da je pristao saslušati svoje kolege na sastanku koji je moderirao Townsend. Svako je za stolom iznio svoju stranu priče.

“Dok se došlo do četvrte osobe, čovjek je već plakao”, rekao je Townsend.

U nastavku je priznao da je njegov otac bio kritičan čovjek i on je naučio da bude pakostan prema drugima pa otac nije mogao doći do njega. Riječi ostalih kolega poticali su njegovo samopromišljanje.

“U roku od 30 dana, promijenio je stav i sve je bilo redu”, rekao je Townsend.

U drugom slučaju, gdje je jedan proizvođač počeo da gubi klijente, Townsend je otkrio da je radnik uzrokovao usko grlo u protoku informacija, sprječavajući dostavu prodajnih podataka na vrijeme. Čovjek je uvijek imao puno isprika. Stalno bi govorio kako mu je dijete bolesno, ili je navodio probleme u saobraćaju, ili je neko drugi bio kriv.

Kad nije dobio željenu promociju, počeo je nesvjesno sabotirati posao.

“Dolazio je iz porodice u kojoj nije mogao biti iskren i reći istinu, ili bi se mama i tata uznemirili. Naučio je da bude nedirektna osoba”, kazao je Townsend. “Plašio se osvete, da će ga ljudi pratiti ili ga kazniti na neki način. Trebao je reći: ‘Hej, imam problem s ovim. Želim da porazgovaramo. Želim riješiti ovaj problem'”, kazao je Townsend.

“Na kraju se ohrabrio pa je mogao reći kada je zadovoljan zbog nečega ili ga nešto iritira ili kada je zadovoljan. Čim je postao direktniji, odjednom je zastoj u prometu na poslu nestao.”

Pasivno-agresivne osobine

Verbalne: sarkazam, neprimjerene šale, skrivanje neprijateljstva iza šala

Neverbalne:  akcijama ili govorom tijela izražava neprijateljstvo – tihi tretman, ignoriranje drugih, hladno rame, socijalna isključenost

Žrtva mentaliteta: otpor i izbjegavanje odgovornosti izgovorima kao što su: “Ja sam siromašni student, zapao sam u težak period”

Zadatkom-orijentirana pasivna agresivnost: Ne dijeljenje relevantnih podataka s kolegama, propuštanje rokova, odugovlačenje, zanemarivanje uputstava.