Sudbine prisilno udatih žena u BiH: “Mojoj djeci to nikada ne bih uradila”

20.04.2021., Sarajevo, Bosna i Hercegovina - Opcina Ilidza naredila je rusenje baraka u kojoj zivi vise od 60 roma, medju kojima je i 40 djece. Inspekcija je naredila uklanjanje bespravnog naselja, bez da je ponudjen alternativni smjestaj. Aktivisti za ljudska prava upozoravaju da je najnoviji slucaj samo odraz visedecenijskog zanemarivanja. Ovo naselje postoji vec 12 godina.rPhoto: Armin Durgut/PIXSELL

Žena iz Bijeljine koja je željela ostati anonimna (ime i prezime je poznato redakciji) udala se prije osamnaeste godine i to ne dobrovoljno. Njeni roditelji su ugovorili brak.

“Mnogo mi je teško kada vidim da roditelji ugovaraju brakove svojoj djeci, jer sam u mladosti doživjela istu sudbinu. Nisam se udala iz ljubavi, ali sam poštovala odluku svojih roditelja, jer vremena su bila takva”, kaže sagovornica RSE, koja je inače romske nacionalnosti, javlja Radio Slobodna Evropa.

Aktuelnih istraživanja nema, a poslednje sprovedeno 2012. godine pokazalo je da je oko 15 posto Romkinja u Bosni i Hercegovini stupilo u brak prije 15. godine. Najveći procenat ovih djevojčica je bez formalnog obrazovanja i veoma lošeg imovinskog stanja. Od tada u ovoj državi nisu preduzeti koraci u pravcu mijenja stanja.

Romi su najbrojnija od ukupno 17 nacionalnih manjina u BiH. U izvještaju Evropske komisije za 2021. godinu, procjenjuje se da ih u BiH živi oko 58.000, od ukupno 3,5 miliona stanovnika.

Sistematski riješiti problem prisilnih brakova

Romkinja sa početka priče kaže da nema saznanja o postojanju ugovorenih brakova u svojoj familiji. Ono što joj je poznato, dodaje, jesu slučajevi u njenom komšiluku, gdje se većinom radi o maloljetnim djevojčicama za koje se, kako ona tvrdi, traži novac.

U braku je, ističe, ostala zbog trudnoće, koja se desila ubrzo nakon udaje.

“Ja svoju djecu nikada ne bih prisilno udala, želim im da prožive lijepe trenutke i da odaberu partnera kojeg vole”, priča ova žena.

Indira Bajramović, direktorica udruženja “Bolja budućnost” iz Tuzle, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, kaže da u Bosni i Hercegovini nije provođena analiza o broju djevojčica u romskim zajednicama koje su roditelji prisilno udali.

Kada se desi određeni ugovoreni brak, kaže ona, uključuju se centar za socijalni rad i policija. Prema njenim riječima, u zavisnosti od slučaja, pomoć pruža i tužilaštvo, te Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA).

Uprkos tome, dodaje Bajramović, malo je procesuiranih postupaka, jer advokati i tužioci često smatraju da je to “običajno pravo Roma”.

“Mi se borimo da dokažemo da to nije tako, već da se radi o ugovorenim brakovima maloljetne djece ili radnoj eksploataciji, gdje imamo i elementi trgovine ljudima. Kada govorimo o ugovorenim brakovima, moramo napomenuti da se to ne dešava samo u romskim zajednicama, već i generalno u ruralnim područjima”, kazala je Bajramović.

Ona pojašnjava da je važno utvrditi koliko djevojčica ima godina, te da ukoliko se radi o maloljetnici koja nije navršila 16 godina, treba se smjestiti u sigurnu kuću.

“Stariji maloljetnici od 16 do 18 godina, koji mogu stupiti u vanbračnu zajednicu, trebali bi imati saglasnost roditelja, te u konačnici da sud odobri takav brak”, ističe Bajramović.

Sud ‘odobrio’ prodaju maloljetne djevojčice

Okružni sud u Banjaluci je 2020. godine donio presudu prema kojoj su Alija Alić, Mehmed Bosak i njegov sin Ismet oslobođeni krivice za trgovinu Alijine trinaestogodišnje kćerke.

Naime, Alija je dogovorio u Doboju, na sjeveru BiH, sa Mehmedom Bosakom i obavio prodaju svoje trinaestogodišnje kćerke za 1.000 maraka (oko 500 eura). Odbrana optuženih navodila je i da se radi o romskoj tradiciji.

U obrazloženju presude je navedeno da se radilo “o neotklonjivoj pravnoj zabludi, koja optuženom nije mogla biti poznata, jer kod Roma vrijede drugačija pravila”.

Aida Mehdić, članica Ženske romske mreže “Uspjeh”, kaže da se na različite načine bave suzbijanjem ugovorenih i prisilnih brakova. Najčešće, kroz obrazovanja i ekonomsko osnaživanje i zapošljavanje Romkinja. Ona komentariše i presudu banjalučkog Okružnog suda.

“Naša mreža je oštro osudila sramotnu oslobađajuću presudu u slučaju prodaje djevojčice. Tada smo jasno istakli da ugovoreni i dječji brakovi nemaju apsolutno nikakvu vezu sa romskom tradicijom, te da tzv. običajno pravo na koje se nerijetko mnogi pozivaju, ne može i ne smije biti potkrepljenje za kršenje osnovnih dječjih i ljudskih prava romskih djevojčica”, kazala je Mehdić.

Kakve kazne predviđa zakon?

Krivični zakoni entiteta Federacija BiH i Brčko distrikta, posebne administrativne jedinice u BiH, je predviđena zatvorska kazna od tri mjeseca do tri godine za osobe koje žive u vanbračnoj zajednici sa osobom mlađom od 16 godina.

Ista kazna se odnosi na roditelje ili staratelje koja mlađoj maloljetnoj osobi to dopusti ili je navedu na to. U slučaju navođenja maloljetnika na brak iz koristoljublja predviđena je zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina.

U Zakonu o krivičnom postupku entiteta Republika Srpska, za isto krivično djelo, predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Ako roditelj ili staratelj omogući brak maloljetnika iz koristoljublja, za to je propisana kazna do tri godine zatvora.