“Svi smo ostali bez posla, a imamo porodice. Šta sad?”

U BiH se masovno gase firme: “Svi smo ostali bez posla, a imamo porodice. Šta sad?”

Gašenje dvije velike fabrike u samo nekoliko mjeseci morala bi biti jasna poruka političkim akterima u Bosni i Hercegovini, da, umjesto trenutne retorike, usklade svoje aktivnosti za podršku ekonomiji u zemlji, ističe za RSE direktor Unije udruženja poslodavaca RS-a, Saša Aćić.

Hamed, koji živi u Srebrenici, na istoku Bosne i Hercegovine (BiH), neugodno je bio iznenađen kada mu je prije nekoliko dana na poslu rečeno da ponovo mora na biro rada.

Razlog je zatvaranje fabrike za preradu krompira Green Group Bosnia u tom gradiću, u kojoj je bio zaposlen.

“Došao sam na posao i javljeno mi je da ostajemo na poslu još taj dan i da ne radimo više. Ostali su još neki radnici da rade još dva mjeseca kao čuvari. Vidjeću šta ću. Nemam drugog izbora dok ne nađem drugi posao”, ispričao je Hamed Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Osim njega, otkaze je dobila većina od 85 radnika zaposlenih u fabrici. Među njima je Adi, koji takođe živi u Srebrenici. Za RSE ističe da je zabrinut za sudbinu porodica onih koji su dobili otkaze.

“Nije dobro ovo što se desilo sa našom fabrikom, svi smo ostali bez posla. Svi smo porodični maltene i šta sad? Nije to 80 ljudi nego je to dvjesta i nešto članova porodica i kud, šta, kako?”, pita Adi.

ZAŠTO JE INVESTITOR STOPIRAO PROIZVODNJU U SREBRENICI?

U upravi Green Group Bosnia ističu da se radi o privremenom zatvaranju fabrike.

Nada Pavlović, menadžerica prodaje u fabrici, za RSE navodi da je investitor donio takvu odluku 21. januara, zbog naglog skoka cijena sirovina.

Cijene sirovina otišle su gore i do dva do tri puta su skuplje. Investitor je i pored toga nastavio da ulaže, tako da smo uvozeći taj krompir iz Njemačke povećali sve naše troškove, a i svi drugi troškovi potrebni za proizvodnju su poskupili”, ističe Pavlović.

Dodaje da je pomoć tražena i od nadležnih institucija kako bi se smanjili troškovi koji bi omogućili nastavak proizvodnje, u koju je do sada, kaže Pavlović, jedino ulagao investitor.

Obraćali smo se, u prvom redu, ministarstvima nadležnim za odobrenje kvota, kako bi nam dali odobrenje kako bismo uvozili krompir po nekim smanjenim cijenama. To bi nama omogućilo dalju operaciju. Međutim, mi smo do sada tri puta bili odbijeni za te kvote, tako da su svi troškovi i dalje bili visoki za nas”, navela je Pavlović.

Problem je, navodi ona, u tome što se za preradu koristi industrijska sorta krompira fontana koja se ne proizvodi u BiH.

Fabrika je uložila i u samostalnu proizvodnju, ali su klimatske nepogode uticale na propast uzgoja, te se pored toga morao plaćati i uvoz skupog krompira iz Njemačke.

Od 2020. godine fabrika u Srebrenici u vlasništvu je Green group Turkey, koja je oživjela tu fabriku, nakon što je propala prethodna investicija u čipsaru iz Azerbejdžana.

Fabrika je radila u dvije smjene i proizvodila 30 tona pomfrita dnevno.

UGAŠENA FABRIKA ČIPSA KOD LAKTAŠA, INVESTITOR VRATIO 537 HEKTARA ZEMLJIŠTA

Samo mjesec dana ranije, zatvorena je i fabrika čipsa Marbo u vlasništvu kompanije PepsiCo u Laktašima, pored Banja Luke, a 124 radnika su dobili otpremnine. Proizvodnja je preseljena u susjednu Srbiju.

Iz uprave PepsiCo nisu odgovorili na upit RSE o razlozima zatvaranja fabrike.

Ranije je rečeno kako se radi o novoj poslovnoj strategiji, te da će ugašena fabrika postati centralni distributivni centar za cijelo tržište Bosne i Hercegovine.

U Službenom glasniku Republike Srpske (RS), jednog od dva entiteta u BiH, objavljeno je i da je 16. decembra entitetska Vlada dala saglasnost i na sporazuman prekid koncesije za korištenje zemljišta

Vlasnici fabrike Marbo vratili su RS-u 537 hektara zemljišta u Opštini Gradiška, na zapadu BiH, na kojem se trebala proizvoditi sirovina za fabriku.

POZIV LIDERIMA NA SMIRIVANJE TENZIJA

Gašenje dvije velike fabrike u samo nekoliko mjeseci morala bi biti jasna poruka političkim akterima u Bosni i Hercegovini, da, umjesto trenutne retorike, usklade svoje aktivnosti za podršku ekonomiji u zemlji, ističe za RSE direktor Unije udruženja poslodavaca RS-a, Saša Aćić.

“Ovakav vid političke kulture, retorike i svega onoga što karakteriše naš politički ambijent je apsolutno nepovoljan. On uslovljava i boravak kako stranog, tako i domaćeg kapitala u Bosni i Hercegovini. Tako da, ukoliko bude radikalizacije, nastavka ovakvih političkih odnosa, možemo očekivati da bi značajan broj privrednika koji djeluju u BiH počeo razmišljati da napusti ovaj prostor”, kaže Aćić.